Emily Dickinson u mom gradu | Slađan Lipovec

NEDOSTATAK ENTUZIJAZMA ZA USTAJANJE

 

kad se raskriljuje jutro
kao kakva bijela ptičurina ti još spavaš
i premda te postupno iz polusna nevoljka
tromost tog jesenjeg
jutra primamljuje
maglastim plaženjem glasova
s ulice ne otvaraš oči

ako je govor samo strujanje zraka
raznim šupljinama misliš da netko
i naše riječi čuje tek poput listova
koje cestom vija imalo jači vjetar