Emily Dickinson u mom gradu | Slađan Lipovec

OBIČNO JUTRO 1996.

starci uprežu
konje nedvojbeno
dolazi proljeće osjetim
to dok čitam
emily dickinson i slušam
iron maiden (što povezuje
emily i maidene pita me
brane prezime dickinson
mogao bih odgovoriti ali
zapravo sve
ovo u pjesmi povezujem
ja) i zato
kad me zovnu isključujem
muziku zatvaram
knjigu izlazim iz
zagrade pa pijemo
kavu i rakiju pljunemo
u ruke uzmemo
vile i tovarimo
gnoj s kojega se
kao s usopljenih
životinja kao iz naših usta
putanjama vijugavih
matematičkih formula magla
proteže širom
oranica