Emily Dickinson u mom gradu | Slađan Lipovec

SADNJA KRUMPIRA

 

susjedi
zemljastih lica i ruku
u kojima krumpir postaje
jestiva gruda svjetlosti
izlaze iz van
goghove slike iz travnja
1885. i pomažu nam
dok polažemo sjeme u
brazdino krilo kao jaja
prhka se prašina hvata
po našim znojnim
licima i rukama postajući
vidljiva kao i živica zanesena
zbog ptičjega žagora u svakoj
od pjesama anke žagar u čijem
zelenom hladu osmijeh
našega umora postaje
bjeljim