Emily Dickinson u mom gradu | Slađan Lipovec

VREMENA ODVINUTA UNAZAD

 

u ovom se gradu tjeskoba
odbija od šupljikavih zidova noću
ulice se uvijaju u dugočasno pretprošlo
stoljeće osjeća se samo mrklina kako
se mrvi kao pijesak pod tvojim nogama
kada se suspregne dah u koraku

a tko će
mliječnoj djeci moći
objasniti kamo je nestalo
nebo na kojem Česmički je
gledao rojeve mušica čitajući
ih kao latinske stihove?