Emily Dickinson u mom gradu | Slađan Lipovec

VREMENA ODVINUTA UNAZAD

 

u ovom se gradu tjeskoba
odbija od šupljikavih zidova noću
ulice se uvijaju u dugočasno pretprošlo
stoljeće osjeća se samo mrklina kako
se mrvi kao pijesak pod tvojim nogama
kada se suspregne dah u koraku

a tko će
mliječnoj djeci moći
objasniti kamo je nestalo
nebo na kojem Česmički je
gledao rojeve mušica čitajući
ih kao latinske stihove?

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.