Slavlje na pučini | Ljuba Lozančić

SLAVLJE NA PUČINI

Gdje je moj bejbe,
nema svjećica u torti bez okusa
nema miševa veselih od rakije
nema darova snježnih od prašine.

Gdje je moj bejbe kada ga zovem
kada mu šapućem o zemljopisnoj
udaljenosti našega grada
pjesmom o ekvatoru…

Kozmos se proglasio mrtvim
umornim od sreće.
Misli da ga boli.
Misli da će ga oderati
kao pustinjsku životinju
surova masa.
On im ne da kožu.
On im ne da krzno.

Mali rak se zalijepio uz kamen i čeka plimu.
Sinoć je izgubio okladu i vratio se smočenih hlača.
U vinu je ponestalo istine
pa su svi prešli na jäger.

Dotaknuti pučinom
svi smo presretni
u našoj brodici koja ne tone
iako bodemo je iglicama.