Sjene sjemenki | Neva Lukić

GOSPODINE HUXLEY: MANIFEST
KOJI NIKADA NEĆE BIT PREVEDEN
NA ENGLESKI

Gospodine Huxley
Engleski jezik prodire svugdje
Svi jezici svijeta korodiraju
Hrđaju riječi krhotine slova
Ostaju bačene negdje usput

Riječi drugih jezika postaju
Okrajci koštice
Napola izglodane kosti životinja
Nekakav svijet na cesti
Nekakav ispupčen svijet
Zlokobnih madeža na obrazu
Čaklji na bradi žene
Slijepog crijeva
u svim našim crijevima
Svega onog rudimentarnog
Čije značenje
sve manje razumijemo
Kao da se udaljuje od nas
Kao da nam šušti u ustima
Stvara neprirodne zvukove
Koji su nam zamalo pa strani
Nešto između ljudskog
I životinjskog

Želimo sakriti te nedostatke
Želimo ih sakriti čak I u grobu

A engleski
Engleski je jezik prostranih ulica,
Jer ulice,
Uvijek su povezane
Engleski je jezik oblikovanog asfalta
Izračunate slobode I umjetnosti
Nije niti malo ispupčen
Niti je u njega nešto urezano
Osim možda stopala pokorenih naroda
No ona su istovremeno
Posljednji ljudski dahovi
I prvi ljudski izričaji u
Ovom vrlom novom svijetu
Gdje je čak I drveće
Usađeno vodoravno

Mi doista hodamo tim svijetom
Gospodine Huxley
Horizontalni
Baš kao da smo uspavani
Neki od nas čak vrlo uznosito
Jer osjećamo se dijelom svijeta
A nama koji još uvijek nismo zaspali
Sve to zajedno je vrlo smiješno

Jer, kakav je to ljudski rod koji je
Izgubio svoju uznositost,
Kako gledati gore ako nam
Tvrdi cement sa svih strana
Zaklanja vidike,
Nagriza nam ruke I noge,

Kakav je to ljudski rod koji je
Postao globalan
Tako da je I sam postao
Sama površina zemaljske kugle?

Baš kao da je mrtav,
Gospodine Huxley,
Kao da je mrtav

Preostaje nam jedino nadati se
Da uskoro će se I vaš vokabular
Pod utjecajem naše
Barbarske lingue france
Sasvim suziti
I da ćemo I vas zajedno s nama
Gospodine Huxley
Neprimjetno uvući u ponor
Kule Babilonske,
U ponor regresije I rudimentarnosti