Praksa laži : plagijati, kopije, video-recorderi: zlatna djeca ponavljanja | Branko Maleš

* * *

pomogni mi, treba mi 30 tisuća zelenih dolara
u cashu,
želim ukiseliti staklenku paprika
i kupiti haićanku i njen maleni haiti
koji se na mom jeziku zove haiti!
tamo je, u čiči-čičiju, zaraza i preko vikenda
u punom poslu, dođite gimnazijalke
vlaga se prodaje kao banana,
i to po šezdeset osam puta,
sve dok netko ne padne u nesvijest i bude bijel
kao plahta koju petkom perem
na tvojem isplaženom jeziku!
stavit ću dezodoran ispod lijeve ruke,
zamahnut ću dvaput
i evo me na vrhu nebodera, a odatle je do neba
još dva tri dezodorana!

pranje je naša sudbina, knjige također treba
prati
bijele i osušene, još su opasnije nego kad
ja napišem: ubio sam te, što mi možeš!
volio sam te, sad te više nema
ubio sam te, volio sam te
što mi možeš, sad te više nema!