Lift bez kabine | Marinela

KAO KIŠA, TRUBA, DOBAR, DOBAR, SMIJEH.
KAO KING KONG, HONG, ŠAPAT.

 

Sjedio je negdje u kuhinji i boljela ga je glava, kada je shvatio da su mu za sljedeća četiri sata preostale samo dvije cigarete. Tada je odlučio izaći van, na ulicu, vjerojatno u kiosk, do. Zapalio je pretposljednju cigaretu, otvorio limenku piva i s pivom u ruci, cigaretom u ustima i obrnuto, izašao iz stana. Razmišljao je o nekoj ženi, zatim o goloj ženi. Hodao je ulicom tiho i razmišljao o goloj trbušnoj plesačici, tamnoputoj možda. Činilo mu se da bi trebala biti vitka, iako mu to nije sasvim jasno. Hodao je užasno sporo, cigareta mu je dogorjela do polovice, pivo mu je hladilo ruku i osjećao se O.K. Kao vatra, bubanj, dobar, dobar alkohol. Kao mjesto gdje živi, nigdje i uvijek, smije se, pleše, dobije udarac u glavu i spava kao beba u smeću nekog susjeda, u ružama. Hoda polako.

Sjetio se svoje bivše djevojke, tada je mislio da voli njen smijeh. Smijao se njenim grimasama. Ona mu je bila cura za zabavu, nekad ju je i tucao. Ona nije znala ono što smo mi znali i zato je volio da ne govori.

Kao dim u plućima, san. Sjetio se jednog pogreba i duge, duge kolone, kiše. Gledao je u vlažnu zemlju. Te godine, kada su dani bili tako vlažni i mutni da uopće nisi znao koje je doba. Misli da je onda bio sretan, da je čuo kako se smije. Zatvorio je oči i imao tisuću malih bora, vidio leptire i malu djecu kako lete iznad vode, sretni kao ribe. Htio se riješiti sjene i ostati sam. Otjerao ju je i ona je otišla, lajući kao pas, koker španijel.

Cigaretu je već odavno ugasio, pivo je još uvijek bilo hladno, a put do kioska prokleto dug.

Sjetio se jedne lude večeri u nekom klubu, dobre, dobre muzike. Bio je zvijezda. Ujutro kad je otišao, još uvijek je čuo muziku i njihao se, hodao i njihao. Tada je shvatio nešto. Shvatio je da mu nedostaje nešto i da uvijek kada pomisli na to ne vidi ništa. Odnekud se pojavi sova ili plave oči neke mačke, kutija.

Kao ljubav, med, tama.

Dan je vedar dan. On bi želio da je jutro, prohladno i da osjeti miris kave, a da sve spava. I u snu tiho, šapće. Odlučio je skrenuti u haustor ispred kojeg je stajao veliki riđi pas. Ali nije skrenuo, produžio je dalje. No, nikada neće zaboraviti ono što je tamo vidio, što su vidjeli on i veliki riđi pas.

Produžio je dalje i shvatio da je posljednju cigaretu ostavio u stanu i da je sve previše tužno i da mora stići do tog kioska i da mu nitko ne bi vjerovao, isto kao što velikom riđem psu nitko ne bi vjerovao, pa se zbog toga vratio u stan po onu posljednju cigaretu i krenuo ponovno van. Do kioska.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.