Lift bez kabine | Marinela

NEIGE

 

Neige je ispraznio sve izgužvane stvari iz sobe. I tada je legao u položaj, povukao je pogled nigdje i zaboravio. Ispružio noge ili ih savinuo u koljenima, stišao škripu zgloba. Neige se smiješio nesvjesno. Progutao je slinu i ostavio ju tamo. Kucanje srca zamijenio je neslušanjem otkucaja. A tada, Neige nikom nije zamjerao ništa, nije pomišljao ni na što loše, znači uopće ne. Nije osjećao bol koji je ujedno i ugodan. Nije plakao, niti pišao. Tada je ustao i izišao van. Odšetao je do crkve i ušao u nju. Ona, crkva, srušila se, a Neige legao na ruševine svete građevine i skinuo masku s nosa. Nasmijao se. Nije važno kako, ali se nasmijao i napokon sjetio gomile loših stvari, uglavnom loših jebačina i dosadnih idiota. Nogama je par puta zavitlao po zraku i poslao ogroman poljubac u nebo. Dalje se zabavljao slušajući manijakalno udaranje svog srca.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.