Lift bez kabine | Marinela

ONA GLEDA LIJEPU DUGU

 

Ona sluša lijepe ljubavne pjesme. Ona pleše s plišanim medvjedićem. Budi se, sjeda na krevet i pita se: „kako to da nisam nigdje“. Ustaje i pjeva: „a zvoni zvoni zeleni telefon ljubomorni zvon…“ Ona jede pecivo i marmeladu. Ona pije kavu. Puši cigaretu. Zatrese glavom i kaže: „uvijek me zbuni prirodan dan jutra“. Ona ima stan pospan i sam, a i nije njen. Posprema krevet i pjeva: „sedamnaest mi je godina još se nisam jebala…“ Legne na pod i smije se. Bunca: „kako za koga kako? za koga? kako, za koga kako za koga“. Milo se smješka i ustaje. Ona izlazi iz stana. Ona hoda sama i boli je dupe. Ona ima dobro dupe. Pjeva: „bacaj me u zrak vodi me u mrak…“ U tramvaju je čeka dokaz koliko je to gadna sprava. Razderala je kaznu za vožnju bez vozne karte i ostavile je u tramvaju. Prelazi preko pruge. Pita čovjeka: „molim vas mogu li dobiti vatre hvala“. Čovjek je nešto pita. Ona odgovara: „ne nisam uobražena ne nisam tužna“. Čovjek kaže hvala. Ona kaže molim. Prolazi pored nebodera i nešto mu tiho pjevuši. Neboder ponavlja i pjeva glasno: „sad volim jeeee ne mogu bez njnjeee…“ Ona se smije. Dolazi u stan. S vremena na vrijeme pogleda je li u stanu ili je pala kroz prozor. Većinom je u stanu. Jede višnje ili trešnje. Čita: „Pljuckam malo u zdjelu gdje treba i u pepeljaru gdje ne treba. Baš neću reći je li slučajno ili namjerno. Podsvijest progovara:

‒ a koji se kurac ti tu kurčiš?

‒ a kaj oćeš?

‒ a koja je sad to pička mater?!!

Mislim da je moja podsvijest pretjerala. (misli tip koji pljucka)

Podsvijest se javlja još jednom:

‒ nisam ja tvoja!!!“

Ona se smije i zatvara knjigu. Urla: „hoću još tratinčica!!!!!“ Izlazi iz stana. Sretne bijelu mačku s nekoliko crnih pjega. Sretne starijeg čovjeka. Kaže joj: „mačak, gledaj, odavno nisi vidjela tako lijepu dugu“. Pogleda dugu, osmjehne se i kaže: „hvala, baš je lijepa“. Odlazi skakutajući sad na lijevoj sad na desnoj nozi. Pjeva: „baš je lijepa duga…“ Odlazi u kino. Sjedi u polupraznom kinu i gleda „Divu“. Izlazi i z kina i misli: „lijep film, a lijep je i pusti Zagreb grad noću, lijepa je duga i lijepa je bijela mačka“. Dolazi u stan i pije pilulu. Ostatak noći je noć i tada ona spava. Budi se i kaže: „čovjek nije onakav kakav je. žena nije onakva kakva je. dijete nije onakvo kakvo je. šljakeri furaju isprane zelene majice na kojima piše playboj.“ Ujutro ide na tržnicu. Ona bi željela okrenuti svijet. Dolazi u stan, skuha nešto i čeka noć. Navečer izlazi. Mudruje: „zemlja se okreće i ljudi se okreću na ulici i u disco klubovima, a ja okrećem muškarce. mlade, starije lijepe simpatične kurate i one malomanje dugokose kratkokose bez kose glatkobrade dugobrade s lijepim pogledom tupim pogledom blesavim smiješkom iskrenim i bez smiješka ozbiljne. malena balerina okreće se na gondoli uz pratnju muzike.“ Tu noć ona se zaljubila. Dolazi u stan i ne može zaspati. Prevrće se u krevetu i šapće: „jako mi je ugodan njegov dodir. sviđa mi se kako me dodiruje. lijepo se okretati s njim. volim da me ljubi, želim da me dodiruje. želim da me još dodiruje. hoću opet. volim kad smo goli. volim kad se mazimo. volim ga na sebi ispod uz mene. samo da osjetim dodir. samo da osjetim.“ Otvara oči, sjedne i kaže: „inače mi dan poznanstva ne znači pa sam zbunjena“. Spava. Budi se. Puši i pije pivo. Gleda mrava koji šeće po stolu. Nema love. Broji minute. Mrzi brojeve. I minute. Mudruje: „sve što radi mala žena uvijek su pogreške. pogrešno je nekog pojebati odmah. pogrešno je ostaviti za kasnije. ne želim ostaviti za kasnije.“ Nedostaje joj duga. Ona ne zna što hoće ti muškarci. Ona ne zna što oni neće. Njoj treba duga da hoda po njoj. Ona mora slušati otkucaje srca jer će uskoro umrijeti. Ona zna da sve što radi mrtva žena uvijek su pogreške. Ona stoji na kuhinjskom stolu i dubokim, svečanim i ozbiljnim glasom kaže: „đavo je jak kao i bog, ako nije jači.“ Ona se šali. Ona pokušava doslovce shvatiti frazu „u kurcu sam“. Smije se. Piše kratku sentimentalnu priču, u stilu „jebali smo se nježno kao jebanje. padat će kiša.“ Nadopisuje. „Ovo je tipičan nastup samokažnjavanja, doze mazohizma u meni. Dati ljudima da čitaju tvoje vlastite sentimentalne bljuvotine.“

Ona misli da je papirus sjajna stvar. Ona misli da je škola mučenje. Ona je dobro raspoložena. Misli da je Bog sjajan. Kaže mu: „hej, ako su munje odbljesci tvojih očiju, tada imaš zaista neobičan pogled, bože moj“. Izlazi iz stana i smije se. Ona ima lijepu guzu. Hoda ulicom i mrda guzom, tako da nitko ne može proći pored nje. Frajeri lome vratove. Dolazi natrag u stan. Još uvijek je dobro raspoložena. Stavlja ploču na gramofon i pjeva: „hajde ženo koji ti je vrag…“ I pjeva.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.