Lift bez kabine | Marinela

RINGIŠPIL ZA DORICU BOLF

 

Stara gospođa Dorica Bolf izašla je iz svoje male oronule kućice na Žitnjaku i krenula prema tramvajskoj stanici. Bilo je oko 5 sati ujutro, jesen i još se nije razdanilo. Hodala je polako, ne žureći se, razmišljala. Sjećala se. Uvijek je željela da joj starost donese mudrost. Željela je biti sova, pa i sada joj se činilo da čuje njen huk, svoju šutnju. „još uvijek nisam postala sova“ razmišljala je „mudri ljudi ne žive od sjećanja… a sove? …sjećam se…“ Ali mudrost je šutnja. „da li je?“

Stara gospođa Dorica Bolf ušla je u tramvaj broj 2 i sjela. Sve je bilo prazno, čak nije bilo nikoga da štanca karte, samo se neka curica vraćala s tuluma. Dorica Bolf razmišljala je o svom mužu. Nije se sjećala njegova lika. Sjećala se njegovog glasa promuklog od alkohola i cigareta. Sjećala se njegovih nenapisanih pisama, putovanja koja je sama izmišljala, njegovog novca koji nikada nije dobila. Sjećala se njegova glasa promuklog od alkohola i cigareta. Znala je. Nikada neće postati sova. Gledala je u svoju staru suknju, u isprani bijeli cvijet. Sjećala se. On je nekada bio bijel. „bijelo crveno žuto smeđe pa nježno pa šareno… bijeli cvijet“ Gledala je. Nije vidjela ništa. „bila sam nekad lijepa sjećam se sa svojim posebnim očima samo su slikari shvaćali moj pogled slikali su me sjećam se isto je bila jesen i izložba u zagrebu sjećam se svi su gledali moju sliku kako imam lijepe oči…“ Tramvaj vozi dalje. Budi se dan. „da li će danas padati kiša nisam uzela stari kišobran ili će sunce peći moje lice… bore…“ Neće padati kiša. Sunce će grijati lice Dorice Bolf. Nisu lajali psi. Bilo je obično jutro. Tramvaj je vozio prema Črnomercu. Dvije stare gospođe sišle su na jednoj stanici i krenule prema Institutu za tumore i slična oboljenja. Jedna je skrenula desno, a Dorica Bolf ušla je kroz glavna vrata Instituta. Njeno prvo čekanje bilo je dugo i dosadno. Imala je rijetku kosu isprane boje stare suknje. Imala je bore i dosadan hod, čekala je i krenula hodnikom u podrum. Medicinska sestra crvene kose veselo je vrludala guzom. Dorica Bolf je nije primjećivala. Gledala je mrtvački kovčeg koji su prevozila dva bolničara. Sve je bilo bijelo, ali to nije bila bjelina snijega, cvijeta, hladnoće ni smrti. „ove ormare uopće ne peru“ rekla je i stigla u podrum. Njeno drugo čekanje trajalo je dugo. Vrata su bila narančasta, a ljudi većina žene i svi su uglavnom bili stari. Iako bolesni, iako glupi. Sjedili su. Protivili se. Svađali. Pišali u muškim i ženskim zahodima. Ponavljali se. Svađali. Slušali.

Dorica Bolf bila je tužna stara žena. Polako je šetala između ljudi i nije se sjećala ničega. Niti jednog muškarca. Niti običnog djetinjstva. Osjećala je miris alkohola i cigareta i sovin huk. Njušila je. Osjetila je smrad ljudi i lijekova, smrad narančastih vrata, glupi vonj Instituta za tumore i slična oboljenja. Nije se sjećala gotovo ničega. Sjećala se kiše. Kada je zaboravila kišobran i kada joj je kosa bila mokra. Kada je trčala i smijala se sebi, kada je bila mlada i padala je kiša. Bila je jesen i čula je muziku. Vidjela je maleni šareni vrtuljak s bijelim porculanskim konjima, njihove staklene oči i porculanske zube, osmijehe. Stala je ispod krova blagajne, kiša je i dalje kapala na njenu kosu. U džepu je našla par novčića i kupila žeton. Sjećala se, Dorica Bolf, i kiše i konja, vrtuljka i muzike. Bila je bolesna i sretna. Tada sretna na konju, kašljala je. „da li sam bolesna da li sam tužna neće ljudi slušati kašalj muziku i vrtuljak da li ću umrijeti sutra da li“ mislila je „najljepše ržu porculanski konji“ šaptala je „imaju najljepše oči i osmijehe lijepe kao ja imaju sretne jahače i zelene žetone imaju mene imaju“ šaptala je „zašto ovi ljudi sjede zašto stoje zašto pričaju šute zašto me gledaju“ Dorica Bolf govorila je tiho i polagano hodala podrumom instituta. Stala je. Još nitko nije pročitao njeno ime. Glasno je rekla „idem kući“ i krenula prema tramvajskoj stanici.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.