Lift bez kabine | Marinela

TV

 

Sunce sja i kiša, dobro je.

 

Neki dan sam prebrojao sve te moje žene i nije ih bilo tako puno. Ni jutros ih nema puno više. Ima frajera koji pričaju da su ševili stotine komada. Ima žena koje kuže da nisu ni šeste. Dobro je.

Često zamišljam, djevojku-ženu, kako se vozi u tramvaju punom ljudi i misli. Smješka se. Slučajno pogleda do sebe i prene se, uozbilji. Sasvim blizu nje u lice joj diše debeli muškarac neodređenog zanimanja. Mogao bi biti činovnik, violinist, ja, pisac, profesor, vlasnik najbolje mesnice u gradu ili bilo tko. Iako žene misle da se vlasnici nečeg najboljeg u gradu ne voze tramvajima. Smiješak svejedno nestaje, debeli misli „pizdo kurvo jučer ševila znam mrak noć gurnu poklopio stisnuo smješkala a? kurvo“ I razne perverzije a žene se smješkaju iz najrazličitijih razloga. Možda kad dobiju plaću. Ili pusu. Ili su trudne. Ili su vidjele dugu. Ili im se majka po zadnji put udaje. Za nekog stvarno dobrog.

Ja joj nisam puhao u lice. Bio sam negdje blizu, u gužvi predaleko. Tramvaj se vozio dugo, špica, kiša, semafori i sve manje ljudi. Sišao sam za njom na zadnjoj stanici, pratio je, promatrao. Stala je, okrenula se, tražila cigaretu, dobila, pozvala me u stan i bila je prava kurva.

Ja sam običan student i nemam novaca za kurve i često zamišljam djevojke-žene. Ponekad im napišem pjesmu. Kao npr.

moja mala spava.
neki dan sam joj rastavio tv
pogledao dobro u njega
tražeći kvar.
često poželim
biti malen
sasvim smanjen.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.