Grad dobrih ljudi | Miroslav Mićanović

grad dobrih ljudi

(pjesma)

 

Sumnja je opstojala prije slova naslova:
GRAD DOBRIH LJUDI
na putu između studentskog doma i gostionice,
u knjižnici, vlaku, na predavanju,
kod izmjene bonova u restoranu,
ne, ipak ne bih, ne nikako, mogao reći:
“Živim u gradu dobrih ljudi”
pijanci sitni lopovi i prosjaci
u skloništima pred kišu
očevi majke braća
glave nosovi iza pulta iza leđa
radnici direktori posao žene
noćna samoubojstva i javne smrti
promocije objave diplome
Ali postoji troje ljudi
(od kojih se meni jedna sviđa)
a ona dvojica (ili dvoje)
u tramvaju, uredu, u redu,
i ostalim javnim (mogućim, dozivnim)
i zabranjenim mjestima
sviđaju se drugoj šestorici
i svi smo u svom rasporedu ljubavi:
spavanje s djevojkom (minutno svojom)
između bolesti i kazališta:
to su već moje tijesne ko sobe tjeskobe
televizori, anđeli na vrhu čačkalice
kruh i sol
ne, ipak ne bih, ne nikako, mogao reći:
“Živim u gradu dobrih ljudi”
Ali postoji troje
(od kojih se meni jedna sviđa)
a daljnjih deset
i sve se ponavlja…

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.