Grad dobrih ljudi | Miroslav Mićanović

marija o svojoj budućoj zemlji

… samo neki hrvatski radnik
u čeličani, zaslijepljen željom
da što više uštedi, kupio bi takvu
prugastu košulju.
S. Bellow, Herzog, str. 76

o tome mi onda govori, o tom sloju
iskopane zemlje ispod mojih rebara
i bijelih tabana, a sada je između
nas pokraj Narodne banke FNRJ
i ne možemo je prekoračiti,
i ti si se počela pretvarati u
u školjku, ali ne, ne, to je greška,
vraćaš se svojim rukama i mi
počinjemo iz zemlje oblikovati
konja (koji je već tamo bio u
rahlini) postajemo hrabriji i
jači u prstima, sada već gradimo
farme, države-životinje, iz zemljanog
ravnodušja slažemo kuću i
(smije li se to danas tako reći-kurzivom)
čitavu noć goli pjevamo dijete,
o tome mi onda govori, o toj zemlji
koja je sada u tebi i koja je sve
i ništa, ravnodušna i moguća, a
sada isijava na moju kožu tebe
koja ćeš tek otići spavati u
neku drugu zemlju