Grad dobrih ljudi | Miroslav Mićanović
ne ulazi sa zapaljenom cigaretom
(molim urednike za riječne rudnike
i grafičare da velika slova ne oti
/skuju/masno, pjesma je bez para
/bola/besparolna/)
Moram za ram pri
znati
nisam sklon
ni (sam) konj
soc(radnici) i voljni
davaoci krvi
rad ijem i pijem
obuzet (oduzet) već
mikroskopiranjem
srca (M-rca)
al’ i otac ne rad(i)
žuljna plaća
me kičmu laća
Pod(uzeće) krbano
Ž VI PR Z IK RADA
tići se: sm(rad)
kamilica lica i drač
– lokomotiva –
motiva iva –
VODE 5,5 m3
smo sko čili iz
vlaka laka raka
al’ otac ček’ oš
s i g n a l
/pišteći:
piišteeećiii
tuuuffff/
ko ruski samovari
samo vari!
uprav ravna zgrada
rada se drži:
REFERENDUM
SAMOUPRAVNI SPORAZUM O
OSNOVAMA ZAJEDNIČKOG
PLANA RAZVOJA RO U
RAZDOBLJU ———–
Sadržaj
DOVOLJNO JE NA TRENUTAKdovoljno je na trenutak
o tome ja ne odlučujem
čudno je to čudo
ljetopis
početi, svakako početi od
marija o svojoj budućoj zemlji
tri dana
PUČIŠKI ZBORNIK
ULAZIMO U NOĆ, a zastave su pale
ŠTO SE TO DOGODILO S RUKAMA MOJIM, vosak
KUĆA KOJU SMO POČELI GRADITI, svrha
VRAŽJI OKOT OTOCI, farovi u moru
HITRO SE SPREMAŠ, znaš (znaš)
POSLIJE LJUBAVI
poslije ljubavi
kako ja to živim bez tebe
bježanje tramvajem od srca
jelena na žici
bez naslova ili ni slova o ljubavi
nema ni svjetla ni ljudi ni noći
prijetnja mojoj ozbiljnosti
školska lektira
teta emilija
(djetinjstvo)
pogrešan dan
tko žurio vrat slomio
u mojoj zemlji
ZGOVOR
grad dobrih ljudi
(pjesma)
uhapšen čovjek
oslobođenje skoplja
sedam jabuka
zgovor
uputstvo za upotrebu telefona
australija, australija
(gdje konačno živjeti)
počinjem pisati pjesmu (o ocu)
ne ulazi sa zapaljenom cigaretom
(molim urednike za riječne rudnike
i grafičare da velika slova ne oti
/skuju/masno, pjesma je bez para
/bola/besparolna/)
GRAD
ivo
učitelj
ono što bi ti htio
uspomene
(nacrt tramvaja)
skok
rs
(muška snaga)
grad
Impresum