Grad dobrih ljudi | Miroslav Mićanović

tko žurio vrat slomio

 

Kad, danas već rijedak,
zajuren konj
tada, žene vrište,
vonj ribe,
britki švedski čelik
na obrijanom grlu
prašina praši na
djeca i psi, jedino,
izlete u toptav kas
tuđine
odšepesa li hromljiv
i sipljiv, najuren,
konj
nama ostaju ugašeni jezici
posuti prašinom
zahujalog
u klaonici, u, klaonici,
zaklanog
konja