Disco inferno | Romeo Mihaljević

Na leđima dječaka sa slike Aleksandra Deineke prepoznajem izgubljene zapise o vlastitim zelenim godinama. Bjelina kože, oči što s čežnjom odmjeravaju tijela koja nestaju u moru. Nesanica u vrelini tijesne hotelske sobe, upijanje mirisave krošnje badema, izjutra. Zasljepljujuća svjetlost fasada, neprestano zujanje, odasvud.

Dijete koje uranja lice u vodu i šapće baladu o dubini i smiraju.