Uho duha | Luka Milas

ANĐEO HOĆE SKINUTI MASKU

 

Izgubljeni sebe maštamo u slici
i sferna paleta od fokusa bježi,
strahom raskriljenim u tišinskoj vici
miris uspomena trakom sunca sniježi,
vilenjaci, gnomi, sirena i sova,
to je tijelo moje sazdano od snova.

Iz tog klupka svjetla izdvajam si ruku,
neka oslikava kovrče mog htijenja,
oblaci prokletstva za mnom već se vuku,
raspršim ih mišlju kad dođe do vrenja,
sve nijanse duge, misli poput slova,
to je tijelo moje sazdano od snova.

Smrt je samo kadar kozmičkih amblema,
titraj, treptaj, udah, ritam otkucaja,
zajutrak u stihu anđeoskih tema,
ljepota nikada nikoga ne zdvaja
i kristali zjene proplaču zbog zova,
to je tijelo moje sazdano od snova.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.