Uho duha | Luka Milas

BIJELI LOVAC

 

Crtovlje dlanova igralo je snom,
u koja zviježđa preslikana
svijest dobiva onaj pravi zašto?

Niti je oaza odgovor pustinji,
niti šedrvani oblacima bijelim,
umjesto kapi latice bi padale,

šahovske figure od porculana
na trenutak ožive iz svog kiča,
hipnotiziraju igrače i perzijski

tepih pretvaraju u vrtove,
vrtove mijena boja i oblika
ljubavlju jednog razbojnika.

O bijelom lovcu ne postoje priče,
priča je gotovost sama po sebi,
a bijeli a lovac k’o trajanje vječno.

Uistinu, sukno dlan-sna, pruće zviježđa
hirovitoga vira cikličkih mijena:
znaj, srce mu sigurno nije k’o stijena.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.