Uho duha | Luka Milas

PJESMA JEDNE RUŽE

 

Jasni Nanut

 

Propupala zorom kao djeva mlada,
prekrasna i skladna u grmu sestara,
ruža vjetrova nas češljala ko dada,
težina rose k’o stih iz brevijara,
dok trnovi naši od strahote krote,
cvjetovi mirisom pjevaju ljepote
.

Proturječnost sama stvorena u nama,
mušici i pauku podjednako draga,
za amora ludog božanska reklama,
na mramornoj ploči lice samog vraga,
dok trnovi naši od strahote krote,
cvjetovi mirisom pjevaju ljepote
.

Dođe i to jutro kada jedna ruka
iščupale mene iz crvena grmlja,
umirem, umirem, vjetrom huči muka,
a nježnošću ruka zaljubljeno mrmlja:
dok trnovi tvoji od strahote krote,
latice mirisom pjevaju živote
.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.