Uho duha | Luka Milas

TAMAŠTALA

 

prezimila je mašta moja
u kristalima pahulje
geometrijski raspoređujući
sunčane zrake
na sve strane svijeta
i u visine i do rahle zemlje
prezimila je mašta moja
u snovima sanjača

čudilo je i mene
mašta moja nije samo moja
dok je u toplini oka bila
na ledini stajahu ja i moje tijelo
ćuteći odledbe u umu
i na vlastitoj koži
a mašta moja maštala je
čistoćom samo

ima li mašta
još što za reći?

oprosti tami Tamaštala još Svjetlosti se boji

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.