Uho duha | Luka Milas

VARNICA SMRTI

 

Noćima tmičnim bez mjesečine,
svjedoka nijema u igri mijena,
svjećarica na pučini sine
uz žalopojke svetih sirena.

Zvjezdana staza oblakom skrita
tekar osjeća trbuh ribara,
nevina djeca nisu im sita,
i svjetlo lažno jato već vara.

Poput riba i ostala bića
Svjetlosti hrle kad Tama žeže,
namjesto svoga Svetog Otkrića
smrtonosne njih zarobe mreže.

To zna i leptir spržen na svijeću,
to zna i Šimun, svetac ribara,
i Ikara te misli salijeću,
Lučonošina Svjetlost nas vara.

Varnica smrti valjda žeđ gasi
posrnulima oštroga roga,
a izgovor Zla odvajkad glasi:
i to je Mis’o Samoga Boga!!!

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.