Tkači snova : stare i nove priče | Robert Mlinarec

KIŠA

priča-puzzle

 

Kišilo je. Isprva jedva primjetno, nježno i mirno, kao da rosa treperi u zraku, a potom sve jače, jače i jače, sve dok bujice neprozirnih vod‚ nisu počele valjati ulicama gomile lišća prethodno već išibanog i iskrzanog pa odbačenog jesenjim vjetrom. Da, kišilo je tog jutra nad Zagrebom. Bilo je mnogo ugodnije promatrati početak novog dana kroz prozor sobe sa šalicom toplog čaja u ruci. Samo su putnici, nevoljnici i pokoja prostitutka promrzla od ljubavi ili sljemenskog sjeverca, svejedno, dolazili iz smjera Glavnog kolodvora tako rano. Ljeti bi perači ulica, tek pred svitanje, ovlažili asfalt, a ujesen i zimi to bi činila jedino kiša. Upleten u mrežu svojih misli Davor je pogledom čas lutao ulicom, a čas ga dizao gore, prema pocinčanom nebu. Toplina šalice prenosila se na prste.

Koliko ću još noći probdjeti?

Mučila ga je nesanica posljednjih godina. Ustvari, nije najvažnija bila nemogućnost da se usne, već potpuno odsustvo snova. Otkad je prestao viđati Sonju, a ima tome sedam godina, gotovo uopće nije sanjao. Izlazio je u međuvremenu s više žena, ali sve te nazovi veze, vrlo su brzo završavale. Ostalo bi sve na ponekoj večeri, telefonskom razgovoru, seksu, a s nekim ženama čak nije imao potrebe podijeliti noć. Trudi se, čini to stalno, ovladati svojom samoćom, ali svjestan je da mu to ne uspijeva. Nije žalio za prošlošću, ali često bi mislio o Sonji. Sada mu se njihova veza činila mnogo suvislijom nego tada dok su bili zajedno, kada je želio biti jedini gospodar i vlasnik svoga vremena.

Poslije dva sata po ponoći tijek vremena se usporava…

Krenuo je prema velikoj polici s knjigama i negdje sa samog dna izvukao ručno uvezanu “Kroniku smrti” Nikole J. Što ga je natjeralo da baš sada, na razmeđu noći i dana, izvuče omanju knjigu kakvih na svijetu ima točno pet, otisnutih autorovom rukom na pisaćem stroju? Loše otisnuto malo slovo š posljedica je lošeg stroja na kojem je tipkao Nikola, rijetko miran i suzdržan Dalmatinac. Tijekom studija bio je Davorov najbolji prijatelj i intenzivni proučavatelj životopisa poznatih osoba koji su svoje živote skončali samoubojstvima. Pomalo čudna opsesija ili hobi za studenta arhitekture. “Kronika smrti” nastajala je punih pet godina. Davor, koji je bio upućen u sve njene detalje i finese, doživio ju je kao vrhunac svih razgovora, bilješki, uvida u arhive, paralelnog studija na kojem je Nikola bio jedini student i profesor. Mnoge su rečenice ostale lebdjeti u zraku između njih dvojice i neka prisnost koju bi osjetio svaki put kada bi dotakao njezine korice.

Što li je sinoć radio Nikola?

Listao je knjigu polako milujući bijeli grubi papir. Vani su naleti kiše nošeni vjetrom bivali sve jači. Na trećoj stranici posveta tamnozelenom tintom:

Davoru, veselom tragaču za smislom.
Nikola
11. travnja 1979. Zagreb.

Zar je već prošlo osamnaest godina?

Pomalo zaboravljena posveta pokrenula je bujicu sjećanja. Lijepom se sad učinila Davoru izvjesnost prošlosti. Studentski dani, izlasci petkom i subotom, djevojke, nedjelje na Sljemenu ili u Samoboru, lutanja gradom, zajedničko pripremanje ispita, skijanja u Sloveniji, ljetovanja u kući Nikolinih na Mljetu, opijanja s Ivanom u njegovoj podrumskoj podstanarskoj sobi, kotrljanje spačekom po Francuskoj i Italiji…

Odvratio je pogled s knjige na stakleni ormarić. Skulptura ljubavnika a la brancusi, prva iz serije koju je Ivan uspio odliti po završetku Akademije, stajala je na svome mjestu, u polumraku, valjda da ne uznemiri zagrljene u bronci. A tko bi je i micao kad je Davor od preudaje majke živio sam u stanu? Dugo nije obraćao pažnju na skulpturu, a još se rjeđe prisjećao kako je stvarno izgledao Ivan. Viđao bi ga nekad, kao i svog preminulog djeda koji ga je čuvao dok je bio sasvim malen i kojeg slabo pamti jer je ovaj umro davno, kako hoda Zrinjevcem, Cvjetnim trgom ili kako u Vinodolu ispija tko zna koji po redu gemišt. No, uvijek bi se trgnuo i shvatio da su to ipak neki novi, drugi ljudi koji su samo preuzeli uloge nama poznatih pokojnika. Jer, svijet tako oduvijek funkcionira. Jedni odlaze, drugi dolaze. Baš tog dana kada je Ivan smrtno stradao prije nekoliko godina Davora je zbog posla nazvala Marija, velika Ivanova ljubav i nesreća, njihova zajednička družica iz studentskih dana.

– Znaš Davore, iskopala sam tvoj broj, nije te bilo lako naći, dogradili bi našu kuću na Mlinovima, pa ako bi ti imao vremena da napraviš projekt. Naravno, dobro bi ti platili, keš. A i ne mora biti odmah, ionako nećemo graditi prije ljeta, mi na more, majstori u kuću. Samo da znam možemo li računati na tebe ili…

Pristao je.

Kada sam je zadnji put vidio?

Kopkalo ga je kako Marija sada izgleda i hoće li uopće, osim arhitekture, naći neku zajedničku temu za razgovor.

Ivan je poginuo u Parizu, umjetnički neshvaćen i izgleda pijan do besvijesti. Nitko od bivših prijatelja u Zagrebu nije znao da je mrtav, sve dok vijest nije stigla s godinom dana zakašnjenja preko Nikole koji je u Splitu susreo Ivanovu stariju sestru. Davor je bio užasno potresen. Rekonstruirao je sinkronitet događaja tako što je usporedio datume u svome rokovniku u koji dnevno upisuje poslovne kontakte i dnevniku koji je vrlo rijetko otvarao da nešto intimno pribilježi. I smrt prijatelja i prvi poziv njegove bivše ljubavnice dogodili su se istog utorka prijepodne krajem listopada. Ono što ga je najviše mučilo bili su događaji koji su se odigravali dok još nitko nije znao da je njihov drug mrtav.

Život nam curi kroz prste k’o pijesak…

Davor se lako prihvatio projekta adaptacije i dogradnje kuće na Mlinovima. Želio je ponovo vidjeti svoju prijateljicu iz studentskih dana i upoznati njezina supruga, malog uvijek nasmiješenog debeljka, nekadašnjeg trgovačkog predstavnika, vjerojatno usput i jugoslavenskog špijuna u istočnom Berlinu.

Igrali smo igru cijelu zimu. To bi mi bio najdraži projekt, i arhitektonski i ljubavni, da se s Ivanom nije dogodilo ono. Sada sam siguran da se sam bacio pod kotače metroa. Valjda je barem po tome želio biti poznat i jedinstven u umjetničkim krugovima. I Nikola je rekao da sumnja da je Ivan počinio samoubojstvo.

Prešutio sam mu da je Ivan svoj primjerak “Kronike smrti” poslao Mariji.

Novopečeno bogato građanstvo, ma kako se u javnosti prikazivalo ima sasvim identične potrebe kao i moćnici prije njih. Marija je željela u dograđeni dio kuće smjestiti novu prostranu dnevnu sobu s pogledom na Medvednicu i veliki vrt, sobu za društvene igre, salon, te u prizemlju saunu i zimski vrt.

Prilično ambiciozno za par bez djece u povelikoj katnici.

Od prvog ponovnog susreta s Marijom osjetio je njezinu otvorenost i naklonost, baš kao da su se još do prije koji dan družili. Pri susretu ga je nježno poljubila u obraz i predstavila mužu. Osjetio je upravo ono čega se bojao: da će je poželjeti. One misli koje je sam sebi prije branio zbog prijateljstva s Ivanom sada je mogao pustiti da slobodno naviru. Ivan već godinama živi u Parizu svoj život, bavi se umjetnošću, vjerojatno je već i zaboravio miris zagrebačkih svitanja. A Marija, milosti puna i prirodnog nagona lako je privela Davora onom toplom i šumovitom mjestu gdje se spajaju butine. Željeli su isto.

Sve mu je rekla pogledom iskosa. Koliko je godina prošlo od dana kada mu je jednom polupijana, u šali, šapnula da će kad-tad biti njen?

 

* * *

Hoće li stati ova kiša?

Projekt je napredovao. Suprug je bio prezaposlen svojim službenim putovanjima i uspjesima tako da je svu brigu oko kuće i financija prepustio Mariji. Ona je bila nezasitna, a Davor se nije opirao. Dobivao je od Marije sve. Za vrijeme višednevnih službenih putovanja Davor bi se gotovo uselio u obiteljsku kuću S-ovih. Nije vjerovao da je suprug toliko naivan da ne zna što se događa u njegovoj bračnoj postelji dok je odsutan. No, svi su šutke pristajali na igru… Potrajalo je tako od studenog do lipnja. Davora je povremeno progonio osjećaj da je žigolo. Spavao je sa ženom koja ga je plaćala za njegov rad i kupovala mu neprimjereno skupe darove. Taj osjećaj bi jenjavao dok su pričali o mladalačkim ludovanjima, zajedničkim izletima, plesnjacima, nekadašnjim poznanicima, prvom zajedničkom jointu, pokušali rekonstruirati situacije, ali Ivana su redovito prešućivali. Davor je znao da je bolje ne govoriti o bivšim vezama i on ga sigurno ne bi spomenuo da to nije učinila sama Marija.

Možda su bili vezani nevidljivim nitima?

– Znaš, otkad sam prekinula s Ivanom nisam ništa čula o njemu, nisam ni znala gdje se nalazi. Poštom mi je stigao njegov primjerak “Kronike smrti”. Iz Pariza. Sjećaš se te knjige? I ti je imaš, kaj ne?

– Da, odgovorio je suho. Ali zašto bi ti poslao knjigu koju već imaš?

– Ova je bila dopunjena Ivanovim životopisom ispisanim njegovom rukom u kome spominje i nas dvoje kao ljubavnike. No, za razliku od svih drugih životopisa umjetnika njegov nema motiva ni načina izvršenja samoubojstva. Osam godina ne čujem ni glasa, a onda ti neko pošalje…

– Siguran sam da je to neka njegova neslana šala. Uvijek je bio sklon ekscentričnom ponašanju. Sjećaš se ljetovanja na Krku i …?

Kako je Ivan mogao znati za moju vezu s Marijom prije nego je uopće počela?

Ubrzo su promijenili temu razgovora, nastavili pijuckati, a Davoru su se sve te slike živo vratile tek nekoliko mjeseci kasnije kada ga je nazvao Nikola i priopćio da je Ivan mrtav. Tada već više mjeseci nije vidio ni čuo Mariju. Prilično iznenada otputovala je s mužem postavljenim za gospodarskog savjetnika pri nekom našem veleposlanstvu. Bez bilo kakva objašnjenja i pozdrava. Duguje li uopće kakvo objašnjenje?

Njihova veza trajala je točno koliko i dogradnja kuće.

Vani kiša ne prestaje.

U sobi, osim “Kronike smrti” sve je na svome mjestu. Davor je otvara, okreće na posljednju, neispisanu stranicu i uzima olovku. Upisuje sve što je iz tuđih usta saznao o Ivanu.

Hoću li sresti Sonju, Nikolu ili Mariju? Možda Ivana?

Nema dobrih vijesti…

Davor sjedi i zapisuje tišinu.

Tjeskoba. Rub noći, kraj jeseni. Kraj ljubavi, istek stoljeća. Kraj tisućljeća.

Jesam li ja na redu?

Hoće li ova voda vani odnijeti tmurne misli?

Tko će opisati moju smrt u knjizi?

Uvijek ostaje netko tko će posvjedočiti o našoj smrti.

 

* * *

EMILE AJAR, FRANCUSKI ROMANOPISAC, UBIO SE 1980. GODINE.

ALEKSANDAR ALEKSANDROVIČ ALJEHIN (1892.-1946.), VIŠEGODIŠNJI PRVAK SVIJETA U ŠAHU. DOKTOR PRAVA, GOVORIO JE DESET JEZIKA I PUŠIO 100 CIGARETA DNEVNO. UBIO SE U LISABONU. (54 G.)

LEONID NIKOLAJEVIČ ANDREJEV (1871.-1919.), RUSKI PISAC, RADIO ISKLJUČIVO NOĆU, IMAO EKSCESE POD UTJECAJEM ALKOHOLA, PESIMIST, UBIO SE. (48 G.)

THOMAS LOWELL BEDDOES (1790.-1840.) ENGLESKI PJESNIK, ŠIZOIDNI HOMOSEKSUALNI PSIHOPAT, OTROVAO SE KURAREOM. (50 G.)

LUDWIG BOLTZMANN (1844.-1906.), BEČKI FIZIČAR. UBIO SE 5. RUJNA 1906. GODINE U DUINU POKRAJ TRSTA. PAO JE U DEPRESIJU POSLIJE BANKETA U ČAST NJEGOVOG ŠEZDESETOG ROĐENDANA. BOJAO SE GUBITKA KREATIVNOSTI. NEKOLIKO JE GODINA PRIJE SAMOUBOJSTVA IZJAVIO: “SAMO ČOVJEK KOJI NIJE PRI SEBI MOŽE SI ODUZETI ŽIVOT.” (62 G.)

GEORGES ERNEST JEAN MARIE BOULANGER (1837.-1891.), FRANCUSKI GENERAL. OSNIVA NACIONALISTIČKU STRANKU BOULANGISTA, OPTUŽEN ZBOG VELEIZDAJE I UTAJE NOVCA, BJEŽI U INOZEMSTVO 1889. GODINE. OSTAVLJEN OD SVIJU I OČAJAN USTRIJELIO SE 30.09.1891. U BRUXELLESU. (54 G.)

WALTER CALÉ (1881.-1904.), NJEMAČKI PISAC. (23 G.)

HERMAN CONRADI (1862.-1890.), NJEMAČKI PISAC. (28 G.)

THOMAS CHATTERTON (1752.-1770.), ENGLESKI PJESNIK, OTROVAO SE ARSENOM. (28 G.)

LORD ROBERT CLIVE (1725.-1774.), ENGLESKI DRŽAVNIK. U MLADOSTI SE DVAPUT POKUŠAO UBITI. U STAROSTI UŽIVA OPIJUM I U DEPRESIJI SE UBIJA. (49 G.)

MARINA IVANOVNA CVETAJEVA (1892.-1941.), RUSKA LIRIČARKA, OBJESILA SE U EMIGRACIJI ZBOG BRIGE ZA SINOM KOJI JE OSTAO U SOVJETSKOM SAVEZU. (49 G.)

BRANKO ĆOPIĆ (1915.-1984.), BACIO SE U BEOGRADU S MOSTA NA BETON. (69 G.)

DEMOSTEN (384.-322. PR. KR.), NAJPOZNATIJI GOVORNIK ANTIKE, OTROVAO SE DA NE PADNE U RUKE MAKEDONCIMA. (62 G.)

ULDERIKO DONADINI (1894.-1923.), HRVATSKI KNJIŽEVNIK, EGOCENTRIČAN. 1921. DOLAZI U KRALJEVSKI ZEMALJSKI ZAVOD ZA UMOBOLNE U STENJEVCU. U BOLNICI JE VRLO AGRESIVAN I GLASAN. ZBOG TOGA JE ČESTO U SAMICI. 1923. G. ODLAZI NA KUĆNU NJEGU. 10. SVIBNJA 1923. PREREZAO JE SEBI GRLO. (29 G.)

ALEKSANDAR ALEKSANDROVIČ FADJEJEV (1901.-1956.), ALKOHOLIČAR, DEPRESIVAN, PISAC ZNAČAJAN ZA AFIRMIRANJE SOCIJALISTIČKOG REALIZMA, USTRIJELIO SE IZ PIŠTOLJA. (55 G.)

CHARLES FILIGER (1863.-1928.), SLIKAR AKADEMSKOG STILA, U BOLESTI PRELAZI NA NADREALIZAM. BIO JE HOMOSEKUALAC I ALKOHOLIČAR, OBOLIO OD MANIJE PROGANJANJA. SKONČAO SAMOUBOJSTVOM. (65 G.)

RICHARD GERSTL, BEČKI SLIKAR, EKSPRESIONIST, UBIO SE U TRAVNJU 1908. JER SE BEČANI NISU OBAZIRALI NA NJEGOVU NADARENOST.

VINCENT VAN GOGH (1853.-1890.) U MOMENTU PANIČNOG PREDOSJEĆAJA STRAVE PUCA U SEBE IZ REVOLVERA, U POLJU POKRAJ STABLA KOJE JE SLIKAO. (37 G.)

ANTOINE GROS (1771.-1835.), TALIJANSKI SLIKAR U VRIJEME NAPOLEONA I BURBONA. SLIKA POVIJESNE BITKE, KONJE I MITOLOŠKE TEME. S MITOLOŠKIM TEMAMA IMA MANJI USPJEH, TE GA NAPADAJU KRITIČARI. NIJE MOGAO PODNIJETI NEUSPJEH PA SE UBIJA UTAPANJEM. (64 G.)

LUDWIG GUMPLOWICZ, ISTRAŽIVAČ POLJSKE KNJIŽEVNOSTI, USTRIJELIO SE 1897. U ZATVORU U KOJEM SE NAŠAO ZBOG UVREDE VELIČANSTVA FRANJE JOSIPA. OČAJAVAO JE, JER NIJE MOGAO PROMIJENITI SVIJET.

HANIBAL (247.-183. PR. KR.), RIMSKI VOJSKOVOĐA, OTROVAO SE BJEŽEĆI PRED RIMLJANIMA. (64. G.)

ERNEST HEMINGWAY (1898.-1961.), ZBOG STVARALAČKE NEMOĆI UBIJA SE VLASTITOM PUŠKOM. (63 G.)

GEORG HEYM (1887.-1912.), NJEMAČKI PJESNIK, PISAO PESIMISTIČNE DRAME I NOVELE, UTOPIO SE U JEZERU BLIZU BERLINA. (25 G.)

ALFRED HIBNER, PJESNIK MORAVSKOG PORIJEKLA, PREREZAO JE SEBI GRLO U BREGANZU 1885. GODINE NE MOGAVŠI OTRPJETI OPTUŽBU DA JE PLAGIJATOR.

PAUL DŽIBRAELOVIČ JAŠULIJ (1895.-1937.), GRUZIJSKI PJESNIK, USTRIJELIO SE PRIJE HAPŠENJA. (42 G.)

SERGEJ ALEKSANDROVIČ JESENJIN (1895.-1925.) RUSKI PJESNIK, ALKOHOLIČAR, OŽENIO SE AMERIČKOM PLESAČICOM ISIDOROM DUNCAN KOJA JE OD NJEGA BILA STARIJA 20 GODINA. BRAK SA ZLOSTAVLJANJEM ZAVRŠIO RAZVODOM. (30 G.)

ATTILA JOZSEF (1905.-1937.), MAĐARSKI PJESNIK, BOLOVAO OD ŠIZOFRENIJE, BACIO SE POD VLAK. (32 G.)

GYULA JUHASZ (1883.-1937.), MAĐARSKI LIRIČAR, IMAO NAPADE MELANKOLIJE; PRIJE USPJEŠNOG SAMOUBOJSTVA IMAO DVANAEST NEUSPJEŠNIH POKUŠAJA (54 G.)

VJEKOSLAV KARAS (1821.-1858.), ROĐEN U KARLOVCU, ŠKOLUJE SE U ITALIJI. ZBOG NEIMAŠTINE PREKIDA STUDIJ SLIKARSTVA I POSTAJE UČITELJ CRTANJA U KARLOVCU. BIVA OTPUŠTEN, ZALJUBLJUJE SE U IRENU TÜRK, NO ZBOG VELIKIH SOCIJALNIH RAZLIKA NE MOGU BITI ZAJEDNO. ZAPADA U DEPRESIJU I UTAPA SE U KORANI. (37 G.)

HEINRICH VON KLEIST (1771.-1811.) “LEŽIMO NA PUTU ZA POTSDAM USTRIJELJENI” POSLJEDNJE PISMO GDJE OBJAVLJUJE SMRT SEBE I LJUBAVNICE. SAM UBIJA HENRIETU, A ZATIM SEBE NA CESTI (POPUT SKITNICE), HICEM U GLAVU. PJESNIK, PISAC, DRAMATIČAR. (30 G.)

KLEOPATRA (68.-30 G. P.N.E.), EGIPATSKA KRALJICA, ZBOG PORAZA U RATU S OKTAVIJANOM UBIJA SE ZMIJOM OTROVNICOM. (38 G.)

ARTHUR KÖSTLER (1905.-1983.), ROMANOPISAC I ESEJIST, UBIO SE ZAJEDNO SA ŽENOM. (78 G.)

JACK LONDON (1876.-1916.), ENGLESKI PISAC, UBIO SE NA VRHUNCU SLAVE U DEPRESIJI IZAZVANOJ ALKOHOLIZMOM. (40 G.)

LUKRECIJE (96.-55. G. PR. KR.), RIMSKI FILOZOF I PJESNIK, BOLOVAO OD PSIHOZE, UBIO SE. (41 G.)

VLADIMIR MAJAKOVSKI (1893.-1930.), PJESNIK REVOLUCIJE, UBIO SE U DEPRESIVNOJ KRIZI. (37 G.)

KLAUS MANN (1906.-1949.), NJEMAČKI PISAC, SIN THOMASA MANNA. (43 G.)

EDUARD VAN DER NÜLL (1812.-1868.), PROJEKTANT NOVE BEČKE OPERE OBJESIO SE ZBOG SITNIČAVE PRIMJEDBE CARA FRANJE JOSIPA DA JE STUBIŠTE PRENISKO. (56 G.)

GÉRARD DE NERVAL (1808.-1855.), PJESNIK, LUTALICA, SANJAR. U KAIRU KUPUJE ŽENU. ŠEĆE S JASTOGOM KOJEG VODI NA PLAVOJ VRPCI. ČESTO ZATVARAN U DUŠEVNE BOLNICE. 26. SIJEČNJA 1855. OBJESIO SE UZICOM KUHINJSKE PREGAČE O ŽELJEZNU REŠETKU NA PROZORU MISLEĆI DA TA VRPCA PRIPADA LJUBAVNICI LUJA XIV. (47 G.)

JULES PASCIN (1885.-1930.), PARIŠKI SLIKAR, PODRIJETLOM IZ ŠPANJOLSKE. BOEM, LJUBITELJ PUTOVANJA. ODLIČAN CRTAČ DJEČJIH TIJELA, A UGLAVNOM SLIKA MORBIDNE EROTSKE TEME. UBIO SE U SVOM ATELJEU PREREZAVŠI SI VENE NA RUKAMA, TE SE POTOM OBJESIO ZA SVOJ SLIKARSKI STALAK. (45 G.)

CESARE PAVESE (1908.-1950.), UBIO SE 27. KOLOVOZA 1950. U SOBI HOTELA “RIM” U TORINU NA VRHUNCU KNJIŽEVNE KARIJERE. OSTAVIO JE PORUKU: “PRAŠTAM SVIMA, MOLIM SVE DA MI OPROSTE. JE LI TO U REDU? NEMOJTE OKO OVOGA DIZATI MNOGO PRAŠINE.” (42 G.)

JENÖ PETERFY (1850.-1899.), MAĐARSKI KNJIŽEVNI KRITIČAR, POZNAVATELJ PLATONA, ARISTOTELA I DANTEA UBIO SE MUČEN PERFEKCIONIZMOM. (49 G.)

JOSIP PIČMAN (1904.-1936.), HRVATSKI ARHITEKT. BACIO SE S PETOG KATA U ILICI. NEKOLIKO SATI KASNIJE DOLAZI VIJEST DA JE DOBIO PRVU NAGRADU NA ARHITEKTONSKOM NATJEČAJU U RIJECI. (32 G.)

JOSIP RAČIĆ (1885.-1908.), SLIKAR. ROĐEN U ZAGREBU, UČI U MÜNCHENU, ODLAZI U PARIZ. ŠUTLJIV I SENTIMENTALAN. UBIJA SE U HOTELSKOJ SOBI REVOLVEROM. (23 G.)

ALEKSANDAR NIKOLAJEVIČ RADIŠČEV (1749.-1802.), KNJIŽEVNIK, PLEMIĆ S DVORA KATARINE II, NAPISAO “PUT OD PETROGRADA DO MOSKVE”, TRAŽIO UKINUĆE KMETSTVA I SLOBODU TISKA, OSUĐEN NA SMRT PA POMILOVAN, TE DOŽIVOTNO PROGNAN U SIBIR. NAKON ŠTO JE OPETOVANO POMILOVAN, OTROVAO SE 1802. (53 G.)

FERDINAND RAIMUND (1790.-1836.), AUSTRIJSKI DRAMATURG I PJESNIK. USTRIJELIO SE NAKON ŠTO GA JE UGRIZAO PAO KRIVO MISLEĆI DA JE PAS BIJESAN. ČESTO DEPRIMIRAN ZBOG NEUSPJEŠNOSTI VLASTITIH DJELA. (46 G.)

ANTON ROMAKO (1832.-1889.), AUSTRIJSKI SLIKAR PORTRETA, PEJZAŽA, VEDUTA. OSTAVLJEN OD ŽENE. SIN MU JE DUŠEVNO OBOLIO, A DVIJE KĆERI IZVRŠILE SAMOUBOJSTVA. SIROMAŠAN I BOLESTAN UBIJA SE. (57 G.)

FRANZ KARL JOSEPH RUDOLF (1858.-1889.), PRIJESTOLONASLJEDNIK AUSTRO-UGARSKE, SIN FRANJE JOSIPA I. UBIO SE U SVOM DVORCU U MAYERLINGU (PRVO SVOJU LJUBAVNICU MARIJU VEČERU, A POTOM SEBE) U SIJEČNJU 1889. (31 G.)

FERDINAND VON SARR, PATIO JE OD NEIZLJEČIVE CRIJEVNE BOLESTI. UŽASAVAJU GA NOVI TIJEKOVI U TADAŠNJOJ KNJIŽEVNOSTI. USTRIJELIO SE 24. SRPNJA 1906. U BEČU. DVADESET I DVIJE GODINE PRIJE TOGA, GOTOVO NA ISTI NAČIN UBILA MU SE I ŽENA.

HERBERT SILBERER (1882.-1923.), OBJESIO SE O PROZOR SVOJE SOBE U BEČU RAZOČARAN ŠTO JE FREUDOV KRUG ODBACIO NJEGOVE STUDIJE MITOLOGIJE I SIMBOLIZMA. (41 G.)

FELIX SOMLO (1873.-1920.), PRAVNIK, UBIO SE U KLAVENSBURGU (DANAŠNJA RUMUNJSKA) RAZOČARAN ŠTO JE NJEGOVO SVEUČILIŠTE USTUPLJENO RUMUNJSKOJ DRŽAVI. (47 G.)

OSWALD SPENGLER (1880.-1936.), NJEMAČKI PISAC. (56 G.)

KARL STAUFFER-BERN (1857.-1891.), ŠVICARSKI SLIKAR, GRAFIČAR I PJESNIK. ZBOG PRONEVJERE BAČEN U TAMNICU, A POSLIJE ZBOG SILOVANJA NEKE DUŠEVNE BOLESNICE DOVEDEN U ZATVOR U FIRENZU. 1890. PUŠTEN IZ ZATVORA UZ KAUCIJU. DOBIVA MANIJU PROGANJANJA I ZAVRŠAVA U FIRENTINSKOJ LUDNICI. 3. LIPNJA 1890. U BOTANIČKOM VRTU U BERNU PUCA SI U PRSA, A U SIJEČNJU 1891. UMIRE OD PREVELIKE DOZE KLORAL-HIDRATA, DUŠEVNO POMRAČEN. (34 G.)

MAX STEINER (1884.-1910.), PRAŠKI ŽIDOV, KEMIČAR, OTROVAO SE U BERLINU. (26 G.)

ADALBERT STIFTER (1805.-1868.), AUSTRIJSKI KNJIŽEVNIK. UMRO JE 28.01.1868. G. DVA DANA NAKON ŠTO SI JE PREREZAO GRLO KAKO BI SE OSLOBODIO RAKA JETRE. (63 G.)

ISTVÁN SZÉCHÉNYI (1791.-1860.), POLITIČAR, OSNIVAČ MAĐARSKE AKADEMIJE ZNANOSTI. (69 G.)

VIKTOR TAUSK (1879.-1919.), PRIPADNIK PSIHOANALITIČKOG POKRETA. NAPISAO JE NEKOLIKO RASPRAVA O MEHANIZMU PSIHOZE. NAKON RAZVODA IMAO JE LJUBAVNU VEZU S LOU ANDREAS-SALOMÉ. RADIO JE KAO VOJNI LIJEČNIK. ISCRPLJEN RATOM I UVJEREN DA JE ZAKAZAO NAPISAO JE OPROŠTAJNA PISMA FREUDU, LOU ANDREAS-SALOMÉ I ZARUČNICI S KOJOM SE TREBAO OŽENITI ZA OSAM DANA. UBIO SE U TRAVNJU 1919. OBJESIO SE I PUCAO SI U SLJEPOOČNICU (TZV. DVOSTUKO SAMOUBOJSTVO). (40 G.)

MORITZ THAUSING (1835.-1884.), DIREKTOR ALBERTINE U BEČU. NAPISAO MONOGRAFIJU O DÜRERU. LIJEČIO ŽIVCE U RIMU. UBIO SE UTOPIVŠI SE U VLTAVI, ISCRPLJEN OD UMORA I RAZDRAŽENOSTI. (49 G.)

GEORG TRAKL (1887.-1914.), AUSTRIJSKI PROZAIK I KRITIČAR, ŠIZOFRENIČAR, NARKOMAN, UBIO SE KOKAINOM. (27 G.)

OTTO WEININGER (1880.-1903.), UBIO SE REVOLVERSKIM HICEM U SRCE 04.10.1903. U BEETHOVENOVOJ KUĆI U BEČU. S DVADESET GODINA PIŠE “SPOL I KARAKTER”. ŽIDOVSKOG PORIJEKLA, STUDIRAO FILOZOFIJU, TE PREŠAO NA PROTESTANTIZAM. NAKON IZLASKA KNJIGE ČESTO JE DEPRESIVAN, A PRIJE SAMOUBOJSTVA GOVORI O TOME DA POSTAJE ZAO TE JE BOLJE DA UBIJE SAM SEBE NEGO NEKOG DRUGOG. (23 G.)

NATHAN WEISS (1851.-1883.), PERSPEKTIVNI NEUROLOG. OBJESIO SE 13. RUJNA 1883. U JEDNOM BEČKOM JAVNOM KUPALIŠTU NAKON POVRATKA SA SVADBENOG PUTOVANJA. (32 G.)

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.