Tkači snova : stare i nove priče | Robert Mlinarec

TRINAESTA REINKARNACIJA

 

1. PUT MUDROSTI

Sve je naravno počelo u zemlji duhovnog turizma – Indiji. Nejasno je zapravo gdje i kako počinje krug neprestanog rađanja i umiranja? Prvim rođenjem ili zadnjom smrću? Ima li reinkarnacija i sjećanje na prethodne živote kakve veze s igrom pokvarenog telefona?

Kako priča o reinkarnacijama ipak negdje mora početi neka to ipak bude Indija.

Bilo je vrijeme zimskog monsuna na krajnjem jugu Indije, vrijeme sasvim ugodno za spavanje pod vedrim tamilskim nebom.

– Zašto bih morao raditi kad je priroda bila ovako izdašna prema mome narodu? – mislio je mladić budeći se pod palmom pokraj svojih prijatelja prosjaka.

Svakoga jutra odlazili su do obližnjeg sela sa svojim zdjelama za prošnju hrane. Nije im nedostajalo snalažljivosti i lukavosti, tako da bi ponekad, ako nisu bili zadovoljni dobivenim, ponešto i ukrali s polja ili okućnica. Po novu odjeću odlazili bi u grad jednom godišnje prije praznika u čast Šive. Znali su da tamo žive bogati ljudi koji često odbacuju nepotrebne stvari, pa tako i odjeću. A pravi kapital bila im je dobra veza (imati “vezu” vječna je potreba!) s čuvarem na gradskom smetlištu tako da su mogli nesmetano kopati po brdima odbačenih predmeta. Njihov unutrašnji duhovni i vanjski materijalni život bili su u potpunom suglasju. Tako je to bilo na jugu Indije…

 

2. IBN BLENTON

Znanstveno govoreći, mehanizam prenošenja iz reinkarnacije u reinkarnaciju nije dokraja razjašnjen. Novijim istraživanjima čak se došlo do rezultata koji pokazuju da ne postoji nikakav vremenski slijed novih rađanja, već su mogući vremensko-prostorni pomaci u svim smjerovima.

Ibn Musa bio je dobroćudan, ali blentav čovjek. Trgovac koji je od oca naslijedio velik nos i dućan sa sagovima, i kao i svaki uspješan čovjek imao je poveću trbušinu, tri žene i puno djece. Prihvaćao je život kakav jest; klanjao se pet puta dnevno jer su to radili i drugi vjernici, pušio po cijele dane jer su to i susjedi radili, na debelim prstima nosio je još deblje prstenje jer su to i drugi bogataši radili. Živio je svoj život u sjeni u malom gradiću na sjeveroistoku Sirije. Jedino po čemu je Ibn Musa bio jedinstven i poznat u gradu bilo je neprestano kopanje nosa palcem.

 

3. ALEKSANDRIJA-TRAKIJA VIA PALESTINA

Utjelovljenje ne može biti nesretno, jer će poslije smrti ponovno biti novo.

Trasimahu su pomalo dopizdile pergamene u njegovu prašnjavom kutku Aleksandrijske biblioteke. Svakodnevno bi ga gnjavili neki polupismeni kvazi učenjaci, ali nije želio napustiti svoj položaj bibliotekara na odsjeku za istočne jezike. Nije mu on donosio samo dobra primanja i čast (često bi se zagnjuren u filozofske spise i sam Trasimah pitao što je to čast?), već i omanju kuću s vrtom i mladom etiopskom robinjom. Robinja je dobro brinula o njemu i kući, a zadovoljstva koja mu je pružala kad bi se utrnule lojanice bila su neopisiva. Živjeli su tako, on s dosadnim poslom koji mu se činio tako privlačnim dok je studirao filozofiju i jezike, a ona u milosti gospodara kuće, sve dok barbari s Istoka svojim razaranjem biblioteke nisu razriješili njihove dvojbe.

Trasimah je pokupio nekoliko knjiga i voljenu ženu, te su zajedno pobjegli preko mora, sve do daleke Trakije.

 

4. BEČANKA

Reinkarnacija ne bira spol! Kako se osjeća osoba koja zna da je u prethodnom životu bila drugog spola?

Gertruda Müller bila je stara dosadna baba, rekli bismo usidjelica, kojoj je jedini smisao bio ogovaranje po susjedstvu, Sacher torta uz kavicu, te odlasci doktoru Freudu. Doktor je pak Freud bio lukavac koji je svoje bavljenje medicinom vidio sasvim drugačije od prematanja čireva i liječenja zatvorenosti osamdesetogodišnjacima. Sjedio je udobno zavaljen u svome kožnom naslonjaču i u pauzi između tjednima unaprijed naručenih pacijenata, uživao čitajući grčke mitove. A kad bi pacijent ili mnogo češće usamljena pacijentica konačno stigla, dr. Freud bi je polegao na udoban naslonjač i kao zainteresirano slušao njene priče. Gospođa Müller bila je od onih žena koje su mogle pričati satima, a da ništa ne kaže, tako da je dr. Freud nerijetko gubio koncentraciju i zaspao za vrijeme seansi sa svojom pacijenticom. Gertruda Müller odlično se osjećala nakon dugotrajnih seansi kod dr. Freuda, kako je sama pričala svojim prijateljicama. Umrla je točno mjesec dana nakon sprovoda dr. Freuda bez ikakvoga vanjskog znaka bolesti, ne nalazeći očito više smisao svog života. Nakon svega toga najbolje su se osjećala njezina dva nećaka koji su konačno mogli podijeliti ostavštinu stare, dosadne Bečanke.

 

5. DRVOSJEČA SVEN

Sven se svakog zimskog jutra pitao: – Što sam skrivio bogovima da sam se rodio u ovoj hladnoj i mračnoj zemlji?

(Skandinavski drvosječa bio je priprost čovjek kojemu nitko u životu nije nikada spomenuo reinkarnaciju.)

Hladnoća je bila stravična. Već dva tjedna nisu izlazili iz kuće, osim po ogrjev pod strehom, a do travnja kad će hladnoća popustiti još je mjesec dana. Noću su čuli kako se od hladnoće lomi drveće.

– Ne pamtim ovakvu hladnoću od svoga djetinjstva – mrmljao je Sven.

Zalihe hrane, sušena riba i losovina, dostajale su do proljeća, ali sama zatvorenost u četiri zida brvnare i plač djece činili su život paklenskim.

– Možda djeca toliko plaču, jer su nekrštena? – pitao je Sven ženu Brigitu.

– Ne znam, mislim da im nedostaje svježe hrane. Vidiš kako su im desni otečene? Usoljeno meso i riba teška su hrana.

– Bilo bi mi lakše da je onaj umišljeni župnik ipak krstio našu djecu. Pa što ako smo im dali imena Thor i Freya, zar to nisu stara švedska imena? – nastavljao je Sven.

– Nećemo djeci mijenjati imena makar svi završili u paklu! – odrješita je bila Brigita.

 

6. SAM JOHNSON JR.

– Haj-hoj, ja sam novi liftboy! – progovorio je postariji Crnac ulazeći u garderobu za zaposlene.

– Bok, starino-slino. Ja sam recepcionar, Mary i Roselyne su sobarice, a ovaj mrgud koji sjedi je Paco – rekao je starcu Eddy pruživši mu ruku.

Dame se lagano nakloniše (profesionalna deformacija svih sobarica) baš kao da je novi liftboy neki od gostiju koji ih je zatekao dok mu raspremaju krevet ili vjetre sobu.

Paco je mrzovoljno premještao cigaretu po ustima.

– !Hola! – jedva je promrmljao.

Gospodin Sam Johnson Jr. bio je vrlo diskretan i uljudnog ponašanja, a posao koji mnogi priželjkuju dobio je bez problema uz preporuku direktora hotela Hilton gdje je godinama radio kao dostavljač. Sve to nije važno toliko koliko činjenica da je, dok je umirao, poželio da se ponovno rodi crne boje kože.

 

7. REGGAE

Mark A. je sa šest godina krenuo u sirotinjsku školu u predgrađu Kingstona. Trudio se, ne više od ostalih dječaka, da nauči čitati. Tih godina njegovu ocu nije išlo najbolje, pa se često opijao jeftinim rumom, a kada nije radio na plantaži šećerne trske ili je:

1. mlatio Markovu majku, tj. vlastitu ženu, ili

2. brižno održavao svoje nasade marihuane.

– Kaj će mu škola, ionak’ bu šljakal k’o marva kad odraste ili ne bu delal niš’ k’o i sve proklete gnjide na otoku – pametovao je otac koji je tvrdio da mu ništa ne fali u životu iako ne zna čitati, ali se zato zna potpisati.

Obitelj A. nije imala nijednu knjigu u drvenjari. Živjeli su jadno, teško, bijedno. (Socijalnih radnika na Jamajki bilo je tek u tragovima, koliko i plemenitih metala u rudniku cinka.) Na kraju prvog razreda dogodilo se nešto što je malom Marku promijenilo život iz temelja. Dobio je lijepu, tvrdo ukoričenu knjigu o Londonu kao nagradu za najbolji sastavak u razredu. Naravno, bio je oprezan i mudar. Knjigu je sakrio u kući i nikome je nije pokazivao, jer je znao da bi stari u pijanstvu mogao popizditi i uništiti mu knjigu.

To je godinama ostala jedina knjiga u kući A-ovih. Mark ju je godinama čitao ispočetka dok je nije naučio napamet, a onda ju je zamijenio u antikvarijatu za manju knjižicu bez slika o reinkarnaciji.

– Na Tibetu se vjeruje da duša pronalazi novo stanište četrdeset dana po gašenju materijalne ljušture i tako se život obnavlja do beskraja – stajalo je pri kraju zadnjeg odlomka.

 

8. * * *

Toliko besmisleno utjelovljenje da ne zavređuje pažnju. Ludnica u Kalkuti. Smrad iz kanalizacije. Gubavci i luđaci igraju nogomet.

Igram za gubavce.

 

9. TANTRISTIČKA SVEĆENICA

Tantra-mantra, aum. Ja ne vjerujem da ću se ikada više roditi, makar su nas tako učili odmalena. Barem ne u ovako zahvalnoj ulozi učiteljice-svećenice. Nije li najljepše podučavati buduće mlade monahe, a poslije s njima ritualno lijegati? Dok se naša spolovila spajaju u tantrističkoj igri iz njih stvarno vibrira kozmički prazvuk Aum. Često se tako molimo, uvijek skupno. Voljela bih umrijeti u molitvi.

 

10. SF FREAK

Recikliranje tuđih iskustva i reinkarnacija dvije su stvari kojima se Oleg bavio na svome radnom mjestu na Moskovskom naučnom institutu gotovo cijeloga života. Bio je čovjek s uspješnom karijerom. Završio je studij fizike i teologije u Kijevu, potom je neko vrijeme istraživao s Amerikancima, da bi se nakon doktorata bionike u Japanu vratio u rodnu Moskvu zbog mnogo boljih uvjeta života nego na Zapadu i Dalekom istoku. Država mu je poklonila trosobni stan, računalo i crni bicikl. (Bicikli su u Rusiji kao znak ekološke osviještenosti ušli u modu stotinjak godina nakon Kine i Australije, a dekadentna zapadna Europa i dalje je trošila fosilna goriva za pogon svojih vozila.) Bio je zadovoljan. Dnevno su dobivali desetak svježih leševa na kojima su radili encelolizu. (Encelolizu je moguće napraviti jedino na mrtvacu ne starijem od tri sata.) Skenirali bi sadržaj režnjeva mozga koji su kod ljudi zaduženi za sjećanje i taj sadržaj, često s vrlo intimnim detaljima, prepuštali računalnim analizama. Institut je želio upotrijebiti veliku bazu tako prikupljenih podataka za liječenje nekih vrsta senilnosti. No, kada su istraživanja već daleko odmakla pokazalo se da bi paralelno trebalo izučiti i problem reinkarnacije. Naime, pojedini pacijenti doživljavali bi težak šok, jer bi im reciklirano tuđe iskustvo potaklo prisjećanje njihovih prethodnih reinkarnacija. Često bi se nepovratno izgubili postajući podijeljene ličnosti. (Taj vlastiti neuspjeh Rusi su vješto krili pred stranim znanstvenicima.) Oleg Petrovič Ivanov, znalac duhovnih i materijalnih tajni, ustvari je bio skeptik, a ne znanstveni fanatik kao što su kolege mislile o njemu. Zapravo je nestrpljivo čekao dan svoje smrti da bi konačno naučio nešto novo.

 

11. JACQUES

Seljak Jacques nije volio svoj posao. Bio je vodeničar, a svaka vlaga smetala je njegovu reumatičnom tijelu. Nije volio ni svoje ime, činilo mu se preobičnim, mrzio je kuću u kojoj je živio s majkom i bratom, mrzio je suseljane koji su uvijek imali nešto za meljavu u njegovom mlinu. Mrzio je zapadnofrancusku pokrajinu u kojoj je živio. Mrzio je strance.

Jacques je općenito bio jedna mrzovoljna provincijska njuška. Ni mi nemamo razloga da ga volimo.

 

12. BIJELI BIK

Franco Belintani bio je siroče koje je više-manje divlje raslo na ulicama Brooklyna. Otac mu je ubijen dva mjeseca prije njegova rođenja zatečen u pljački trgovine auto-dijelova, a ni majka Veronica nije poživjela mnogo duže. Kad je dječaku bilo pet godina pregazio ju je autobus dok se premorena vraćala s posla.

Skrb nad malim Francom preuzela je obitelj Brown, prvi susjedi na katu, doseljenici iz Louisiane. Bili su siromašni, kao i svi ostali u četvrti, no vrlo religiozni tako da su smatrali svojom dužnošću brinuti o nesretnom dječaku. Osim toga, gospođa Elize Brown bila je dojilja malom Francu, pošto je njegova majka ostala bez mlijeka samo nekoliko dana nakon dječakova rođenja. Franco je našao zaštitu u pobožnoj crnačkoj obitelji, a njihova sina Clarka zvao je i osjećao bratom. Ali zov ulice, ili možda ipak geni, učinili su da Franco s petnaest godina pobjegne od kuće. Počeo se baviti preprodajom alkohola i cigareta. Naravno, školu je napustio. Kako je posao na ulici napredovao sve češće bi svraćao u boksački klub da bi naučio koji udarac više tako bitan za opstanak na cesti. Bio je vrlo izdržljiv, a s napunjenih sedamnaest godina bio je jedini bijeli čovjek koji je mogao sparirati tamnoputim profesionalcima. Tako je i dobio nadimak Bijeli Bik.

 

13. TRINAESTA (TAKOZVANA ZAGREBAČKA) REINKARNACIJA

Ja sam Robert Mlinarec i navodno sam trinaesta reinkarnacija indijskog prosjaka.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.