Crveno & crno=bijelo | Franjo Nagulov

vjerovanje (r. nagulov)

teško mi je znati vjerujem li
da je ovo ovdje moje:
npr. “moja” bjelina.
npr. “moj” tekst.
npr. “moje” “pjesništvo”…
npr. moje putovanje u ravnotežu
tj. moja književna strpljivost.
ili moja povijest/revizija:
čak & onda kada se
zovem bog & prezivam povijest
& kada jednostavnost nesreće
pripisujem protuteži kosine od mesa
koju su načele nevjerojatno dosadne godine
& nevjerojatno ustrajni mamini umjetni zubi
čije su amaterske poze
istopljene u sintaksi ribljeg mjehura.
do koje ću mjere nestajati u ništavilu
kao nepobitnom znaku slabosti,
ovako smrtonosno doživotan
neću znati kao što znam
kako je blizina zaokružene svijesti o sebi
najopasnija stvar na svijetu
koja se obično servira uz whiskey s ledom
kao prilog & eventualno neki film
(da pepeljara slučajno ne ostane prazna).
stvari su opasne & stvari se mijenjaju.
vrijeme vjerojatno ne ide ali mi ga
zamišljamo tako da ide jer postoji.
na kraju je & nevažno hoću li ostati lišen vjerovanja
ako mi se desi da potpuno nestanem u lišenosti vremena:
jer što sam izvan vremena osim što nisam ništa?
teško mi je znati vjerujem li da je nešto
od ovog ovdje moje:
npr. “moja” kost.
npr. “moj” tekst.
npr. “moje” ” pjesništvo”.
npr. moja posrnulost postizanja ravnoteže
pri kraju književne strpljivosti
tj. pri kraju književnosti.
ali ja u ovom ovdje momentu & u neku ruku
vrlo vjerojatno jesam & siguran sam
da mi dobro dođe to što jesam
jer tako sam barem donekle slobodan čovjek
tj. donekle jesam pa mogu birati
mjesto & stvari u koje ću vjerovati
tako što ću znati da u njih vjerujem/sumnjam;
unutar vremena//unutra.