Mačje pismo | Branislav Oblučar

KOMENTARI

 

(1) Radi zadovoljstva da se tekst ospe zvijezdama
(2) Kaže pjesma T.S. Eliota. U njoj piše da svaka mora imati tri različita imena, što nam nije jasno: iako smo zadnju zvali Čupava, Ciganka, Vrtirep (ponekad i Dosada Živa), ona ni na jedno nije obraćala pažnju. Zamišljali smo poslije kako su je dozivali ljudi kojima smo je poklonili: tri su dana prilazili drvetu kamo se sklonila od psa, svaki dan s drugom listom imena koja su smišljali obnoć, dok je pas zavijao na mjesečini.
(3) Mačji magnetizam učinak je ljubavi koja se rađa u prostoru između dlana i dlake i ne nalazi usporedbu u ostalim dodirima. Zamislite da svaki put kada vas dotakne žuđeno biće, vaša koža zapucketa – svaki odnos ljubavnika bio bi obavijen šutnjom, izuzet iz svijeta u kojemu se neprestano brblja.
(4) Nema lijeka protiv bijede postojanja, kao ni protiv lošeg pisanja! S obzirom da šutnju ponekad ipak teško podnosimo, crne dane provedimo po uzoru na svoje ljubimice – mijaučući!
(5) “Samozaljubljene, mačke ne znaju za žudnju – zato su nadmoćne čovjeku”, tvrde neki i zaista im se uklanjaju s puta. Drugi, skeptičniji, okruženi njima u zimskim noćima, zamišljaju poglavlja traktata koji bi otkrio istinu mračnoga predmeta mačje želje.
(6) Što sanjaju mačke, love li i u snu – teme su kojima smo brat i ja pristupali metafizički i posvećivali im cijele večeri, sve dok nam od budnog promatranja usnulog mačjeg tijela ne bi otežali kapci. Strizanje njenih ušiju tada se miješalo s našim polusnom iz kojeg smo lako, mačjim skokom, tonuli u san, pronalazeći odgovore na sva pitanja.
(7) Laku noć!

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.