Mačje pismo | Branislav Oblučar

DEBELI

 

Ne vrijedi ti, veli mi brat telefonom, ona pjesma koju si napisao o mačku, o Debelome, kao da je umro, jer vratio se danas popodne živ i zdrav, debeo kakav je i bio, a ona rana što mu se onako čudno otvorila na vratu te smo mislili da ga je poput slona nagnala da nekamo ode i umre – više je gotovo i nema.
Dakle, ne vrijedi ni starino tugovanje, ni šutnja starog, ni bratova i moja naklapanja o smrti i životu prije ili poslije nje, jer mačak je dokazao kako se život brine za svoje potrebe i premda smo ga svi smatrali pomalo glupavim, za razliku od matere mu, i nemoćnim poput djeteta, on je bio dovoljno pametan da tamo negdje obavi to što mora i da se onda, iz navike ili ljubavi prema onima što su ga u svojoj naivnoj brizi već pokopali – vrati doma.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.