Mačje pismo | Branislav Oblučar

ISTINA O JOZEFINI

 

Jozefina živi u stanu na vrhu zgrade s četiri mačke i nije usamljena. Piše kratke priče i proučava feng shui. Ne viđam ju često i možda nijedna od mojih tvrdnji ne stoji. Možda je zapravo vrlo usamljena, unatoč mačjem društvu, a možda više i ne piše. Feng shui joj malo pomaže u vlažnom i mračnom stanu. Ali tko kaže da stan nije svijetao, prozračan? Nikada nisam bio ondje, a ako i jesam, dan je bio kišovit i siv. Bilo kako mu drago, znam da tik uz balkon krošnja nekog drveta prostire svoje grane jer mače je gimnasticirajući palo i slomilo nogu. Jozefina ga je vodila veterinaru i platila masnu lovu. Ukoliko joj veterinar nije prijatelj – onda zacijelo plaća pola cijene, ne znam. Ipak, uzdržava se sama i novac joj nedostaje, radi u nekom izdavačkom poduzeću, ali povremeno i kao garderobijerka u kazalištu lutaka, no lova je ondje sitna. A mačke imaju prohtjeve i koštaju, baš kao djeca. Jozefina ih tako i voli: spavaju s njom u krevetu, izgrebu mi sve ruke, kaže. Za godišnji odmor putuje u Gorski kotar i nosi ih sa sobom: dvije u torbi na leđima, a dvije u košarama. Ondje provodi dane u kući na selu, u osami, mnogo čita i kuha za cijelo društvo, koje ponekad čine i roditelji, dvoje starijih finih ljudi. Ali možda ta kuća ustvari i nije na osami, i možda Jozefina ondje uopće nije sama. Možda i nema godišnji odmor, a ako ima, ne putuje, i dok odmara, ne čita: dosta joj je knjiga jer s njima radi. Ostavlja sve mačke kod roditelja – bilo na selu, bilo u gradu – i poklanja si osjećaj slobode od. Dugo spava i ogrebotine na rukama neprimjetno zacijele. Isključuje telefon, ne želi biti dostupna, odlazi na duge šetnje, meditira. Ili tulumari, obnavlja prijateljstva, ljubavi. A možda pije sama i po svom običaju puši dok hoda. A možda ništa od toga nije istinito, osim ono o mačkama, o drvetu i veterinaru. Pa i ono o ogrebotinama i spavanju – o tome mi je pričala kad smo se čuli prije par dana. A feng shui i pisanje – siguran sam da se time još bavi. I odlazi u Gorski kotar, i u osmom mjesecu ima ta tri tjedna godišnjeg, makar dva. Dok smo se viđali, običavali smo piti rakiju, a to da puši dok hoda činjenica je otpora malograđanskom ukusu. Uostalom, druga joj se knjiga priča zove: Enjoy Smoking! Na ovitku primjerka koji mi je poklonila s nutarnje strane korica nacrtala je sunce, mačku i napisala: Brani. Koristi svoje ime kao literarni pseudonim, dugo se o njoj nije znalo ništa.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.