Mačje pismo | Branislav Oblučar

RUPA ZA OBLAKE

 

Debelome

 

granice moje kutije granice su
i udaram o zid svaki put
kada se okrenem
da zamijenim glavu i rep
a svejedno
rana neće zacijeliti
granice moje kutije granice su
ni cvilež ih

ni cvilež: kosti su polomljene
to je neki loš bog uredio
da sve skonča pod kotačima
moje kutije granice su
i lijepo se u njima spava
ali tužno se

zidaju ovi zidovi s tragovima
krvi mora da su nekoga tukli
ili porađali
to bih mogao biti i ja
svejedno: rana će zacijeliti
prije ili poslije
i bol jenjava
i cvilež u zidovima
od kartona su
a kao da nisu

jenjava ovaj cvilež i kiša
u vrtu kopaju rupu za oblake
spremit će u nju i cijelo nebo
još ovoga popodneva

krutim se ova kutija
granica kojega svijeta
kao da sam porodio samoga sebe
raspetorio se
učinit ću to opet
u rupi za oblake kočim se to je
uredio neki bog
loš skoro
sam đavo

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.