Mačje pismo | Branislav Oblučar

ZMAJ

 

to crno ticalo što promiče žitom
kao periskop, gospodo,
moj je rep
mislite – podignut u pozdrav
oblacima i kao opomena
vrapcima
ali ja samo puštam vjetrove
i nije me briga ni za što
osim za način kako protratiti
ova sparna srpanjska popodneva
ne tražim miševe
– ako ste pomislili da sam “poljska maca” –
uostalom, olinjao sam
brojim petnaestu
i nagoni mi već dodijavaju
pa moja noćna ječanja
što vam ne daju spavati
nisu zov želje
već glas duboke boli nad istinom
života koji se odvija
između tučnjava i parenja
imam djece koliko i ožiljaka
zna me svaka mačka
a umor mi se uvukao
u šuplje kosti
podignite me
i vidjet ćete:
lak sam da ću uskoro odletjeti
na svojim vjetrovima

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.