Trobojno bijelo | Stipe Odak
KOLIKO PRAZNINE
Dušo draga,
Ti koja čuvaš moj poredak,
moj si žrtvenik, moja sveta gora i moje proročište.
Na tebe je pao teret otkupljenja i posredništva,
moj teret pred Bogom.
Kolike praznine i predjeli!
Pampe samo suhih trava, dani bez obroka,
skladan niz, padine-planine, arhipelag onog što je u meni.
Kolike praznine.
Ova rupa je reljef ljudske dobrote.
Tu je Didona oplakala sinove nerođene.
Ovo je pejzaž plamenih otoka
i vez Perzejeva čamca.
Pod ovim drvetom su se sklonili Adam i Eva
i ispričali puno priča za koje se ne zna.
Pazi na taj lukobran.
Otjeraj krivolovce.
I plaši, plaši!
Kolike praznine.
U obliku čega?
Čovjek treba upoznati samo jednog čovjeka
da bi znao sve o svima.
Ali ja nisam bio čovjek,
i još premalo znam o tebi.
Kada se nagneš prema suncu odsijava se ta svilena nit
koja vodi od moga uma do tvoga srca
i od ličinke svilca se rađa novih i novih stvari.
Kada sam budan nekoliko dana vidim te šarene točkice u tebi.
I ako bi se tvoje tijelo rasprsnulo,
ispunila bi čitav svijet leptirima,
samo svojom snagom.
I moj svijet.
Kolike praznine.
U obliku čega?
Sadržaj
BIJELE* NOĆIUspavanka
Zlatni oblak
Bijele noći
Razdoblje posvete
Memor
U Jobovoj kući
Misao na Boga
O duši
Zašto sam postao pjesnik
JUTRO, POPODNE I JUG
Jug
Popodne
Letargija
PRLJAVO BIJELO*
KAO U STAKLU, TAMNIJE
Kao u staklu, tamnije
Put stakla
Zimi
Ljetom
VODENI PROSTORI I ŽELJE
Morsko tijelo
Vode od voda
Suša
Vježbe izrona
Noc turn o
-ver
DRVO ŽIVOTA
Noina arka za riječi
Na babilonskim obalama
Vrijeme sječe
CRNO*-BIJELO
Kolike praznine
PJESME O SMRTI
Nepokretu
Smrt stvorenja
Bijeli mak
Akvarij
PROSTOR ŽELJE
Prostor želje
I te sam noći ponovno usnuo
(Utišana želja)
Paralaksa
Pisati u vjetar
Impresum