Trobojno bijelo | Stipe Odak
MISAO NA BOGA
Svaki put kada spustim ruku, piše crno.
Nema ništa drugo – šuplje su kosti pera.
Što je u meni, poteče kroz trsku i
nikako da odlučim da to ne radim više.
Ima nekoliko dana otkako sam prestao govoriti.
Bez radosti sam u prijevojima jezika.
Nejake su njegove riječi,
ali poput naravi brbljavih ptica, one me tjeraju da pričam.
Tuga je pala na mene kada sam vidio da su ljudi figurice od čokolade.
(Šuplji iznutra.)
I da slatki oklop krije samo zrak.
Moje čelo sad je hladno,
i ja šutim.
S pticama je u dalj pobjegla i misao na Boga.
Zato je moja kuća sada tamna.
Svjetlo u nju ne dolazi s neba, već kroz ulje drevnog znanja.
Ono tjera mrak, ali ne rasvjetljuje.
Ima samo jedan razlog zašto bdijem.
Jednog sam dana uhvatio zraku svjetla
na udicu od bijele slame,
dopustio joj da uđe kroz staklo i spava kraj mene.
Ona tu miruje kao iskra
kojom podižem vječnu vatru kada tama postane nepodnošljiva.
To je moja misao na Boga.
Sadržaj
BIJELE* NOĆIUspavanka
Zlatni oblak
Bijele noći
Razdoblje posvete
Memor
U Jobovoj kući
Misao na Boga
O duši
Zašto sam postao pjesnik
JUTRO, POPODNE I JUG
Jug
Popodne
Letargija
PRLJAVO BIJELO*
KAO U STAKLU, TAMNIJE
Kao u staklu, tamnije
Put stakla
Zimi
Ljetom
VODENI PROSTORI I ŽELJE
Morsko tijelo
Vode od voda
Suša
Vježbe izrona
Noc turn o
-ver
DRVO ŽIVOTA
Noina arka za riječi
Na babilonskim obalama
Vrijeme sječe
CRNO*-BIJELO
Kolike praznine
PJESME O SMRTI
Nepokretu
Smrt stvorenja
Bijeli mak
Akvarij
PROSTOR ŽELJE
Prostor želje
I te sam noći ponovno usnuo
(Utišana želja)
Paralaksa
Pisati u vjetar
Impresum