Zašto? Zato. | Jelena Osvaldić

DAN

Ovo nije dan u kojem
želim slušati bilo života
kad naslonim glavu na zapešće i
s balkona gledam aute i ljude raštrkanih smjerova.
Nešto se uvijek događa,
znam,
i kad zažmirim
avioni ostavljaju tragove sudbina na nebu,
pauk u kutu plete svoju krhku mrežu,
pali se ulična rasvjeta,
bez obzira na mene.
Već je noć.
Ujutro žut maslačak,
sad je bijel,
izgleda kao snijeg usred ljeta.
Sutra će ga neko dijete
ili vjetar
otpuhnuti da bi se rodio novi.
Zna li biljka da i ona mora umrijeti?
Još uvijek dišem.
Izgleda da sam preživjela
dan
u kojem sam poželjela biti privid,
samo sjena.