Zašto? Zato. | Jelena Osvaldić

JEDAN DAN U TRAVNOM

 

Baš je ugodno živjeti na četrnaestom katu
jednog novozagrebačkog nebodera,
gdje jednak je broj ljudi i udomljenih pasa.
Kažu da je previsoko,
Ali nemam strah od visine pa mi ne smeta,
kao što mi ne smeta ni odsustvo kvartovskog elitizma.
Uživam u pogledu i tišini koju donosi život bliži oblacima.
Svako jutro, prije alarma, budi me zvuk tramvaja. Izvlačim se iz kreveta.
Kroz prozor vidim da se gospođa Benčić,
sa sedmog kata, već vraća iz Konzuma:
u platnenoj eko-vrećici
samo akcijski letak,
mlijeko i polubijeli kruh. U liftu me zasljepljuje neonsko svjetlo,
ogledalo je postavljeno zbog klaustrofobije.
Rano je, ne volim se gledati,
pa tek nijemo putujem kroz katove.
Prije posla,
odlazim na jogu zaustaviti starenje,
a dijete vodim u francuski vrtić,
kažu: do tri upijaju najviše. Na kraju dana isti lift me vozi
U dvosoban komforan stan
Zamišljam da sam sretna
zbog punih vrećica iz Avenue Malla
jer siječanjska rasprodaja je.