Zašto? Zato. | Jelena Osvaldić

KOLINJE

Naoštren nož
ubio je jednu,
inteligentnu životinju,
koja će prehraniti peteročlanu obitelj,
u tome danu blata i krvi,
na bijeloj plahti snijega,
ispranog maglom i
prozirnom vodom
od šljiva
koje smo marljivo kupili iz bakinog vrta,
kako bi otac lakše podnio nas
i zimske noći,
kad smo znali da moramo biti tiši
od ustajalog zraka
uvučenog u vlažne zidove naše prizemnice.
Danas, tu jednu životinju, ubijaju metkom,
civilizirano i manje okrutno.
Od peteročlane obitelji,
ostao sam samo ja,
(i brat s kojim se ne razgovaram),
nahranjen suhomesnatim proizvodima,
te jedne životinje.
U tišini garsonijere nebodera,
htio bih vikati,
ali nemam na koga i nemam na što,
ugrijan centralnim grijanjem
i prozirnom vodom
s police nekog supermarketa
kako bih lakše podnio sebe u predugoj noći.