Ovdje, gdje prestaje more i zemlja čeka | Vojin Pašić

ARGONAUT S BUNARINE

U pet sati ujutro na Bunarini Jazon, sin Ezonov, obučen u gumirano ribarsko odijelo ispija svoj prvi espresso:

Zazivanje neke zaljubljene djevojke ili moći runa
dokoni aedi sabiše u stih
Tako i o nama sudit može svatko
a da prespavao nije u smradu gušterova legla
ili napustio prijatelja

Vidjeli smo mnogo, bili smo moćni
More nas otrpjelo
a crna lađa sabrala je naša imena

Što se davno raspalo u prah
sada svijetli među zvijezdama
Ali gdje se izgubi ono čime se podičit može
svaki jadnik koji cigaru puši
za kuhinjskim stolom oplodivši nimfu svoju

Gdje je naše potomstvo
da o nama uz kavu priča