Ovdje, gdje prestaje more i zemlja čeka | Vojin Pašić

ČEKAJ ME

Ovdje dokone i bojazne žene
mažu se kozjim mlijekom
i pale svijeće na prozorima

Da bi razbudile samoću
i oživjele svoju bol
pređu rukama
preko grudi i bedara…

Zato svako zimsko jutro
otpusti po neku mrtvu stražu
koja grijana alkoholom
i zavaljena u meki snijeg
čeka čudo s prozora

Ne održavaj vatru nakon večere
i ne ostavljaj vrata otključana

Nije važno – odgovaraš mi
na sve rjeđa pisma i naivno pitaš
kada ću se vratiti

– Iako više nisam mlad
datuma na koji se ne usuđujem pomisliti