Ovdje, gdje prestaje more i zemlja čeka | Vojin Pašić

CONFITEOR

Rodriges Verti bio je knjižničar toledske opatije. Nedugo pred smrt, u proljeće MDCXI ljeta Gospodnjeg, nečitko zapisa

Potrošio sam vijek u knjigama

Neka mlada, slasna zora,
znam u kojem versu spava
ali stihovi nisu moji
i u toj zori gdje sam ja?
Kada sklopim oči
gdje mi je sa stranica snaga?

Izvan ovih starih streha
stupić sunca
na krvavi rubac pada.
Da taj lik ne blijedi
zaslužno je tkanje riječi

Slasti stiha produžit može
i nastaviti samo Bog
ali sad neshvatljiva me pakost mori
da na listu palme, topole kori
napišem i ono s čime se Rodriges bori:

Zalud knjige, nauk i duhovna sekcija –
Vrijeme ždere, i najmudriji stih postat će ništa.
Čitav život sebe lažeš, graditelju gubilišta,
da to što ćutiš nije napast već obična erekcija