Ovdje, gdje prestaje more i zemlja čeka | Vojin Pašić

DRUGOJ PENELOPI

Pokvarivši želudac trojanskog konja
prema moćnim rijekama
vraćah se lakim ovim splavom

Ovdje me napustila posljednja plima:
Dozivajući prostran miris voda
sad mirujem na suhom koritu od škriljca

Među kobaltnim cvijećem i raspalim novinama
dahće jugovina, zuji kroz nasukanu ovu sobicu
puneći je tjeskobom
(Ne sjećam se ni dozivanja pralja preko nabujale rijeke)

Da bi se ovaj kanal opet pretvorio u zeleni potok
nisu dovoljne samo kisele kiše s Pirineja

Probudi me svrab novih košulja,
bolećivo korijenje i monotono udaranje
tkalačke naprave za kojim sjedi neka luđakinja
koja jutrom rašiva što me sinoć hrabrilo

S cerumenom u ušima
možda ni Odisej nije čuo trač
koji me proganja: