Ovdje, gdje prestaje more i zemlja čeka | Vojin Pašić
I
Nakon obilna ručka Viny Galee sišao je kružnim stepeništem u podrum stiskajući u šaci od znoja klizav mač. Starici pogrbljenoj nad gomilom neoguljenih krumpira prišao je s leđa. Bila mu je za duljinu mača udaljena kad ju zapita:
– Mislim da nisam kukavica, ali ne snalazim se u borbi. Što da učinim, stara vještice?
Ne okrenuvši se, kao da je znala da će je jednom snaći to pitanje, žena mu spremno odgovori:
– Malo si neprijatelja pobio, a već su toliki mladići izginuli pod tvojom komandom. Na istoj stopi ove žedne zemlje njihova se krv pomiješala kao voda s vodom. Evo ti ovo sjeme, pa ga posadi. Krv tvojih vojnika prepoznat će ga i hraniti. Tako će sami sebi moći podizati spomenike od biljaka koje će se okretati za suncem. Neprijatelja ćeš prepoznati po upornom korovu kroz koji pokušava ponovno oživjeti. Tako ćeš ih iz smrti prizvati i, kao dobar vrtlar, ponovo im čupati život.
Od tog siječanjskog utorka Vinyjeva vojna karijera krenula je nevjerojatnim tijekom. Odlazio je u suncokretova polja naoružan tek zakrivljenim poljskim nožićem. Vraćao se vukući za sobom zvjerski iskasapljena trupla.
Na tim krvavim maskama teško je bilo prepoznati jučerašnje putnike, one koje su tražili konačište ili se raspitivali za adresu.
Godine 1620., prije žetve, od nekog doušnika iz Toscane Viny je primio stihove uznemirujućeg sadržaja.
Dojavljujem ti:
Dojahat će na šugavom magarcu i predložiti dvoboj.
On samo pretpostavlja
kako bi se među tvojim suncokretima
dijete moglo zastidjeti svoje praćke, muškarac oružja.
Čitao je o tebi mnogo
ali i ne pomišlja kako izgledaš.
Neće pitati:
Zašto su jednom čovjeku potrebna kraljevstva?
Dočekaj ga na kapiji
bez krvoločne straže.
Otpit će ponuđenu kriglu piva.
Tresi glavom punom peruti
i oduševljeno kopaj nos.
Nakon dobrodošlice
pokaži mu što se promijenilo:
Topovi su pretočeni u kotlove.
Iz svojih uspomena sada cijedim ulje – reci mu.
Odslušat će pijana naklapanja
o starom srebru i škarama za strnjiku.
– Bon noui monsieur, itd…
– Laka Vam noć, moćni viteže…
A kada odjašete u polje
i on zastane pred čudom od bilja
ti ga, već rutinski, obori s leđa.
Samo pazi:
On možda ne zna kako mirišu suncokreti
ali vježbao se mrziti čak i na ružama.
Sadržaj
Umjesto uvodaPOTRAGA ZA RUNOM
Geneza
Poziv na putovanje
Peto putovanje
Naranča
Čekaj me
Na škoju
Argonauti
Argonauti, još jednom
Jednom ćeš, možda, pobjeći
Drugoj Penelopi
Thula
Nezadovoljni utopljenik
Šah
Prvi dolazak
Ukop na moru
OVDJE, GDJE PRESTAJE MORE I ZEMLJA ČEKA
Inkvizitor
Confiteor
Rob
Tenyjeva žalost
Voljenom tamničaru
Pismo
PREPORUKA DRAGOM NEPRIJATELJU
I
Porođaj
I kiša je vrijeme
Argonaut s Bunarine
Triptih Gubcu zgubidanu
KORABLJA
Lavovi
Neodlučni leptiri
Beatrice
JUTRO S EPITAFOM (PET DO PODNE)
Crna kava
Epitaf
Umivanje
Depletio
Polip
Impresarij
Priča
Neizvjesni datum
Marinefriedhof
Tvoje lice truje moje snove
U malenoj sobi
Lav
U mome djetinjstvu
Strah
Impresum