Ovdje, gdje prestaje more i zemlja čeka | Vojin Pašić

INKVIZITOR

Zar ne vidiš, Oče, da gorim!?
Tomas de Torquemada

U noći sv. srebra bikove sam klao…
I ljude, žene čini mi se ništa manje.
To u mladosti se desi, ali kao i da nije.
Zato sad u sutonu mojih vrijednih dana
po prvi puta neka sumnja u me korijen meće
da uzaludnom trudu ja žrtvovah
ovog vijeka kratko vrijeme:
Uporni cvijet
u vazda spremnu zemlju nanovo je pao,
očima skriveno izlilo se sjeme.
Neki jadnik što na mome plamenu
užas mesa kušao je
stihovima bješe sklon
– zajedno ih spalih.
Da to nije djelo njegovo
već Nečastivog
ne bi vatra tako pekla…

Čistio sam duše da bi i moja čista bila

Ali sad mislim da i u meni
negdje,
neki stih

truli.