Ovdje, gdje prestaje more i zemlja čeka | Vojin Pašić

LAV

Meni pripadaju
topla antilopa, prividna ljenost i čast vrste

Pored ubijanja i potomstva preci mi ne namriješe
drugi zadatak
Nedirnut je mir mojih predaka
kojih se ovdašnji plaše više od vatre
jer ne donose trenutnu smrt,
niti zaborav

Želio sam poštovati slijed i simbole savane

Ovo je jutro čudesno:
Posljednji put kriknula je izdajnička ptica
i bojom me sakriše visoke trave

Čujem kako se stišavaju potjere