Ovdje, gdje prestaje more i zemlja čeka | Vojin Pašić

MARINEFRIEDHOF*

K. und K.

Danas je opet Nedjelja. Doći će Luisa Marija,
radoholičarka s rukama obraslim u ruže,
koje nikako da se prime na njenim dlanovima
(dok pješači od Južnog bulevara do mornaričkog groblja)
već otpadaju kao posječeno cvijeće

Ponijet će nepotrebne knjige,
svoju maternicu i prazne čašice reumatičnih zglobova.

Nedjelja je, doći će Luisa Marija do žrtava kuge s turskog broda,
do jedanaest žena poginulih treće veljače
kada je zbog češke sabotaže eksplodiralo skladište streljiva i baruta,
do mornara s nekakve torpiljarke
otrovanih pokvarenim konzervama.

Luisa Marija,
iznad našeg praha drhti
tvoj smežuran, živ pupak
– taj prsten sretno poništen u mesu,
ta usta što se otvaraju prema unutra

Nakon stotinu ratova koje smo vodili
ostala je samo ova budućnost,
u svojoj nakani da nas samelje
uporna poput čela nekog bika

Za našim hladnim imenima
otišli su vinogradi da se poubijaju grozdovi,
do posljednje peteljke, do posljednjeg čokota
nadraženi vlastitom vrstom koja se paranoidno ponavlja

Otekle su vode vrišteće:
Lažu da je istopljen spasonosni vosak
kapajući kroz najmanju travku
i nadimajući je do smrti.

Luisa Marija, za tvojom kratkom sjenom
idu naša nerođena djeca
U njihovim su rukama ukočeni poljupci.

Zbog tebe su ove naše Nedjelje pune prljave vune
i očiju djece koja žmirkaju
i čudne nelagode od sutrašnjeg Ponedjeljka

U ime tvog raspetog Boga i slavne Mu matere:
Ne dolazi više!

* Marinefriedhof – mornaričko groblje u Puli