Ovdje, gdje prestaje more i zemlja čeka | Vojin Pašić

NEODLUČNI LEPTIRI

Ova je pjesma posvećena Jarcu-mudrijašu s povećalom i dobrom voljom

– Oblaci nad ravnicom
sišu boju iz trava i miješaju je sa zemljom.
– Možda bi u naranči mogli čekati
do novog proljeća?
Duboko u mraku čvrstih koštica
bez riječi,
biti novo sjeme.
– Ali mogle bi preko rijeke
doletjeti zlatne ptice
i iskljucati nas!
– Gluposti!
– Dok budemo zreli
došepesat će satiri
i skuhati nas u kaši koja se služi
s čašom hladne vode!