Ovdje, gdje prestaje more i zemlja čeka | Vojin Pašić

POZIV NA PUTOVANJE

 

Napuštaš me
ali se nećeš smiriti
Ostat će čudna riječ: Ja

Nepokretna
gledat ću tvoje meko, balavo tijelo,
i meke rogove koje si pred nekim palim cvijetom
davnog trna podigao

Zbog čega?
Zbog uvijek sigurne kućice
ili po tragu spore staze
putovanja koja su nam uskraćena,
u riječi neprevedena?

Postoje vrata koje samo tvoje tijelo može zatvoriti
Ima očiju koje snuju o bijegu
koji se jutrom rasprši kao pisma bačena s prozora

Među gorkim travama bit ću prazna
dok ti pužeš da ubalaviš zvijezde