Ovdje, gdje prestaje more i zemlja čeka | Vojin Pašić

ROB

 

Nikada ništa nisam pročitao
Ne umijem ni slova
na dršci srpa razabrati

Posjed gospodina
nalazi se nadomak moru
(neki ljudi koje je gospodin vratio okovane
mirisali su po soli koja nije od znoja)

Ne pokušavam razumjeti riječ Sloboda
koju je crnac Teny
ponavljao u praskozorje prije vješanja

Zašto i bih?

Iskusio sam vrtoglavu žeđ i zaslužene udarce bičem…
Podnio sam užasan napor da oživim jedno kudravo ždrijebe.

Rekoše da sam mutav,
ali tko će vjerovati onima
koji čine nerazumne stvari:
Bježe u noć, udaraju po željezu i truju pse.

Tko da me osudi
kad mi i ovaj veliki mjesec moje samoće prašta.*

 

 

* J. L. Borges