Ovdje, gdje prestaje more i zemlja čeka | Vojin Pašić

VOLJENOM TAMNIČARU

 

Ja ću izgorjeti, ali to je tek običan događaj. Nastavit ćemo raspravu u vječnosti.
Michel Servet sucima koji su ga osudili na lomaču

 

Pomogao si da zavolimo smrt –
zato ustajemo prema tebi

Godinama koje za nas više ne znače ništa
tiho poput urne
prah naš papreni vraća ti se u grlo

Uzalud hladnom vodom vlažiš vrat
Mi pronalazimo tvoj strah
i po tome gdje se češeš

Tek kada otponac tvojih sjećanje popusti,
kada se začuje zloguka ptica sa zlatne česme
i svi psetarnici otkriju raskoš svoje tjeskobe

bit ćeš spreman

I naš zagrljaj bit će bezazlen
poput zajedničke kupke