Divovski koraci | Krešimir Pintarić

MORAMO BITI BEZ ILUZIJA O TOME DA MOŽEMO BITI BEZ ILUZIJA

 

jedne srijede Zvonko dolazi kod mene i kaže:
hoćeš sa mnom na Eurokaz večeras
imam dvije karte i punu kuću gostiju
pa bih rado prespavao kod tebe.
kažem može i pitam:
što se nudi?
Zvonko odgovara:
Ron Athey
peder s HIVom
predstava je krvava
svi se režu i buše
i sve.
neko vrijeme se pretvaram da razmišljam:
odlično
sjest ćemo u zadnji red.
u ronilačkim odijelima
dodaje Zvonko.

jedne srijede Zvonko i ja se vraćamo s Eurokaza.
noć je predivna i mi ne govorimo.
Ron Athey se rezao
razapinjao
jebao u dupe
itsl.
Zvonko kaže:
sada ti je jasno zašto sam se vratio iz Amerike.
i onda opet hodamo i šutimo.
Zvonko kaže:
čovječe
imaš li kakve slikovnice
nešto za djecu
pun mi je kurac stvarnosti.
kažem:
nemam ništa slično
ali imam komad nekog shita
pa ćemo smotati
komad ili dva.
tko jebe Rona Atheyja.
živi u L.A. a tamo nitko ne umire od starosti.

jedne srijede Zvonko i ja motamo joint
i njemu je puna kuća gostiju
i prespavat će kod mene.
pušimo joint izvaljeni na krevete
i znamo da svijet ne suosjeća s nama
da se ratovi neće zaustaviti
da se bolesti neće povući
da ljudi neće postati bolji lošiji
nikada.
to nas trenutno uopće ne smeta.
osjetim kako me joint
polako lijepi za krevet
svakim dimom sve temeljitije
kako nemam snage
boriti se s gravitacijom.
kažem:
mislim da mi je mozak
odrvenio.
mislim da mi je tijelo
razliveno.
Zvonko kima glavom i kaže:
aha.
Zvonko kima glavom i kaže:
meni bridi lijevo
uho.

noć je predivna
ali previše sam napušen
da bih bio u stanju to primijetiti.
a opet znam:
noć je predivna.
Zvonko se umiva u kupatilu
a to u njegovom slučaju znači
da mu je kosa potpuno mokra
da mu je košulja potpuno mokra
da je cijelo kupatilo potpuno mokro.
ne mogu ga vidjeti
ali tišina nakon zatvaranja vode znači
da promatra svoj odraz u ogledalu.
čujem ga kako govori
isprva tiho
a onda sve glasnije:
choose life.