Postelja od orahove sjene | Marinko Plazibat

KIŠA JE ČISTA I VESELA

 

toliko te volim kišo
kad mi razapinješ korak
ližeš cestu u moju snagu.
raskrinkan do osjećajne ponoći
obojam kosu tvojim poljupcem
i veselim zrak
posrtanjem klizanjem sutonom.
prhkom rukom otvaram sve kože do sna
vjetrove do moći
lizalice do mrena.
dok mi životinje panično trče darivati milovanja
smireno rasprostirem pitku vodu oko groba.