Poslanice običnim ljudima | Marko Pogačar

GRADITELJIMA DRVENIH INSTRUMENATA (ANDANTE MESTO)

Među nama, nitko ne može pobjeći. Michelangelo kaže:
svaki kamen u sebi sadrži statuu. oslobodit je

značilo bi odbaciti suvišno. riječi pretočiti u oblik.
istu stvar moguće je primijeniti na drvo. svaki put kada sjednem

izvadim strip i kapnem u tamni vakuum,
sjetim se da su u mojim nogama izrasla gnijezda.

preskočim odjednom nekoliko stranica, kao polovinu dosadne pjesme,
ispružim ruku da dohvatim čaj, i kad ga dohvatim

stisnem ga usnama i pijem. košulju odložim slijeva. hlače odložim
zdesna; i kad sam već potpuno gol dozvolim zvuku da se,

kao otrovani miš, uvuče u svaku poru mog tijela,
beskrajne ledene smočnice, koja je rezonantna kutija duše. u drugoj

sobi zvuk pronalazi put u utrobu, dok napeta koža trbuha
drhti na ljetnom suncu, i sjaji, kao nobelovska mamuza, glazba ulazi

i izlazi, sreća nakratko poprimi oblik, i onda prestane. za slučaj nesreće
postoje požarni izlazi i čamci za spašavanje; svaki s rupom u prsima.